Ako su moji prethodni tekstovi o Korani i Kupi bili primjer prodiranja prirode u čovjekov svijet (odnosno izravan prolazak kroz Karlovac), onda su „riječni blizanci“ Mrežnica i Dobra svjedoci mimoilaženja prirodnog i umjetnog svijeta. Svojom zaobilaznom putanjom ove rijeke izbjegavaju društvo, ali ne u prevelikoj mjeri jer su dovoljno blizu Karlovca da ih uključujemo u vodenu četvorku koja ga čini. Odgovore na pitanja o ovim donekle usamljeničkim rijekama potražit ćemo u nastavku teksta.
Rijeka Mrežnica (ili Mrižnica, prema stanovnicima njenih obala) izvire kod Slunja (na sjevernim obroncima Popovićeva vrha, obuhvaćeno vojnim poligonom „Eugen Kvaternik“), a na putu od 64 kilometara, koji završava ulijevajući se u rijeku Koranu nadomak Karlovca, prate ju mnogi slapovi i sedrene barijere (što nije neobično za kršku rijeku). To je i razlog zašto se smatra jednom od najljepših hrvatskih rijeka i simbolom Duge Rese. Mrežnica je dio crnomorskog slijeva, odnosno porječja Save; danas je ona sinonim za boravak u prirodi i aktivan odmor jer, osim uobičajenog plivanja, svojim domaćim i stranim posjetiteljima nudi mogućnost raftinga i vožnje kanuom te kajakom. Moguće je da njezino ime potječe upravo od niza povezanih izduženih jezera u ambijentu plitkog krša bogatog zelenilom koji podsjeća na oka mreže. Korisno je znati i kako pod imenom Mrežnica razlikujemo Zagorsku, Zapadnu ili Ogulinsku Mrežnicu od Istočne, Prmišljanske ili Kordunske Mrežnice. Premda se davno javila zamisao o službenoj zaštiti rijeke (poput nacionalnih parkova ili parkova prirode), ideja još uvijek nije zaživjela; dotad se iskreni zaljubljenici u Mrežnicu trude očuvati ju u izvornom obliku u svako godišnje doba.
Slika 1: Vožnja čamcima po Mrežnici
Za razliku od krške Mrežnice koja teče površinom zemlje, rijeka Dobra primjer je najduže ponornice koja izvire na dvije lokacije u Gorskom kotaru: jedan izvor nalazi se kod Skrada, a drugi kod Bukova vrha. Rijeka ponire u samom središtu grada Ogulina, na tzv. Đulinom ponoru gdje je, prema legendi iz prve polovice 16. stoljeća, svoj život završila djevojka Đula ili Zulejka koja se, duboko ožalošćena zbog pogibije voljenog mladog krajiškog kapetana Milana Juraića u bitci s Turcima, bacila u ponor. Danas su kamene litice Đulina ponora uobičajeno vježbalište za alpiniste. Osobno se ne sjećam kojim povodom sam obilazio ponor, ali u pamćenju mi je ostao prizor njegove zastrašujuće dubine koja poput golemih usta nekog diva poziva k sebi neoprezne promatrače. Sa sigurnosti gornje ceste namjeravam u skorijoj budućnosti ponovno promatrati ponor u kojem se skriva rijeka Dobra.
Slika 2: Đulin ponor; lokacija poniranja rijeke Dobre
Sama rijeka Dobra duga je 108 kilometara, a sastoji se od tri dijela toka: Gornja ili Ogulinska Dobra (od izvora do Đulina ponora), podzemnog špiljskog sustava Đula – Medvedica i Donja ili Gojačka Dobra (od sela Gojak do Kupe uzvodno od Karlovca). Brojne riblje vrste obitavaju u vodama Gornje i Donje Dobre: kalifornijska i potočna pastrva, linjak, šaran, uklija, mrena, klen, lipljan, mladica, klen, štuka, plotica i mrena. Zanimljivo je kako uz rijeku i danas postoje dvije funkcionalne mlinske vodenice. Dobra nije plovna rijeka.
Prethodni sažeti prikazi života Mrežnice i Dobre predstavljaju završetak mojeg zajedničkog puta u predstavljanju četiriju karlovačkih rijeka. One nikako ne pripadaju samo Karlovcu, ali međusobnim susretom u gradu i okolici i svojom neskrivenom ljepotom one zauzimaju važnost u povijesti, kulturi i današnjem životu Karlovčana. Svatko tko se želi osobno uvjeriti u to slobodan ih je obići. Pisanjem tekstova o životu ovih rijeka osvijestio sam i vlastito nepoznavanje voda koje me okružuju i s kojima se još uvelike trebam susretati kako bih uistinu shvatio što nam pružaju. Do idućeg susreta uživo, Korano, Kupo, Mrežnico i Dobro, pozdrav!