Karlovačke četiri rijeke simbol su grada i prirode koja prodire u čovjekov svijet; bistra riječna voda sa svojim živim svijetom prkosi sivilu gradskih ulica i obogaćuje već prisutno zelenilo otvorenih površina karlovačkih parkova. Kupa je Koranina gradska suputnica koja izravno siječe površinu grada, dodajući mu vlastito plavetnilo u cjelokupnu sliku. Nasuprot tome, Mrežnica i Dobra izdvojenije su rijeke koje pomalo zaobilaze grad, kao da se srame izravnosti i otvorenosti svojih riječnih sestara Korane i Kupe. Na Mrežnicu i Dobru osvrnut ćemo se u naknadnim tekstovima, a o Korani je već bilo riječi; Kupa je rijeka koja trenutno zaslužuje veću pozornost.
Rijeka Kupa započinje svoj život između bujnih dolina i šumovitih brda Gorskog kotara, unutar Nacionalnog parka Risnjak. U najvećoj mjeri je tiha i mirna rijeka, ali i ona zna biti prevrtljiva u veličini svojeg vodostaja kada zapadnu kiše, stoga je njezino obalno stanovništvo spremno na obranu od poplava (ili bi to barem trebalo biti!). Kupa pripada crnomorskom slivu, a većina površine sliva (8412 od 10236 četvornih kilometara) nalazi se u Hrvatskoj. Osim najvećom dužinom (gotovo 300 kilometara, najviše u Hrvatskoj nakon Save i Drave), Kupa dokazuje svoju nadmoć činjenicom da u nju utječu preostale tri karlovačke rijeke. Kupi društvo prave i druge rijeke poput Odre, Lahinje, Kupice i Čabranke, ulijevajući se u nju na putovanju koje vodi do Save, a ona do dalekog Crnog mora. Zanimljivo je kako se Kupin tirkizni krški izvor (zaštićen kao spomenik prirode od 1963. godine) nalazi tek 30-ak kilometara od Jadranskog mora, no teče u suprotnom smjeru, kao da odbija društvo Jadrana i traži svoje riječne suputnice na kopnu. U blizini izvora nalazi se dolina Kupe koja pruža dom za gotovo 500 vrsta leptira, stoga je poznata i kao „čudesna dolina leptira“.
Osim leptira na njezinom izvoru, Kupu i njene pritoke nastanjuju salmonidne vrste riba poput lipljana, mladice i potočne pastrve. Salmonidima je za život potrebna hladna, bistra i čista voda bogata kisikom, pa je dobro stanje riblje populacije odličan pokazatelj očuvanosti Kupe. Uz tok rijeke znamo naići na pokoji sedreni slapić i na šljunčane sprudove koji na suncu poprimaju privlačno blještavilo; čistoća i živopisne boje privlače kupače u toplim ljetnim mjesecima.
Nadalje, trećina Kupina vodotoka graniči sa Slovenijom čiji je stanovnici zovu Kolpa (na granici se također nalazi mjesto doslovce nazvano Brod na Kupi) , a Kupa/Kolpa se naposljetku ulijeva u Savu pokraj Siska, pritom prolazeći kroz Karlovac. Osim Karlovca i Siska, Kupa je značajna i za grad Zrinskih i Frankopana, Ozalj, a u blizinu ušća smjestila se Petrinja; navedeni gradovi i predjeli uz rijeku čine prostor zvan Pokuplje. Zahvaljujući prolasku kroz raznolike reljefne cjeline Kupu smatramo i nizinskom i planinskom rijekom; ona odvodnjava većinu krških rijeka dunavskog porječja sve do Crnog mora.
Ovo je bila sažeta priča o Kupi. Zbog svojih obilježja i dominacije nad drugim rijekama (kako karlovačkim, tako i drugim), ali i zbog izravnog presijecanja Karlovca na dva dijela, usuđujem se izjaviti kako Kupa zauzima dominantno mjesto među rijekama ovog područja. Premda ubrzo prepušta vlast Savi, značaj Kupe bio je i ostao neprocjenjiv, kako za okoliš, tako i za druga životna područja (ribarstvo, sport, turizam…). Osobno sam dobro upoznat s tokom Kupe koji dijeli Karlovac i koji posjećujem s vremena na vrijeme, ali odlazak do Nacionalnog parka Risnjak i približavanje izvoru Kupe ostaje moj zacrtani cilj za budućnost.