Kako bi živopisni, a u novije vrijeme i kontroverzni (spoj Lisinskog i Nives Fahrenheit svakako podiže pokoju obrvu) Dražen Siriščević rekao, glazba je zvonka radost.
Jako volim radost i kako se zbog nje osjećam pa sam tako odlučila svoj produženi vikend zaključiti odlaskom na koncert Petrita Çekua u Crkvu Presvetog Trojstva, u prekrasni i prilično zanemareni povijesni centar Karlovca, u Zvijezdu.
Večer je bila hladna i opet me je osupnula ta karlovačka klima... otkuda takav hladan vjetar usred lipnja?! Uf... Došli smo pred crkvu, rekla sam Željku kako nikad unutra nisam bila i da se baš veselim vidjeti interijer, na što me on upozorio da svakako pogledam vitraje, da su jedni od ljepših koje ću vidjeti. Prvo što me iznenadilo kad smo ušli je broj posjetitelja. Crkva je bila puna! To me je razveselilo, jer poučena iskustvom posjećivanja koncerata klasične glazbe, nisam očekivala dobru posjećenost. Nikad nije situacija takva da se traži 'mjesto više'. No, ovo je ipak bio Petrit. ?
Pronašli smo mjesto negdje u blizini oltara, i čim smo sjeli, otpočelo je moje standardno '180 na jednu, 180 na drugu stranu' okretanje. Posebnost ovog mjesta je u tome što je ta crkva najstarija građevina na području Karlovca, sagrađena u 16. stoljeću i obnovljena u 17. nakon velikog požara u kojem je stradao veći dio grada. Obnova crkve i franjevačkog samostana koji je izgrađen u blizini trajala je sve do 18. stoljeća i to pod graditeljskom palicom poznatog karlovačkog graditelja Josipa Stillera.
Veliki oltar koji je posvećen Presvetom Trojstvu isklesan je iz crnog (!) mramora, a cjelokupna umjetnička uređenost interijera nosi brojna stilska obilježja, od renesanse preko baroka do klasicima i krasnog romantizma. O vitrajima nije baš pisano na stranicama župe, ali nas su se dojmili.
Još sam primijetila kako kako su na klupama ukucane metalne pločice s imenima i/ili prezimenima. To dosad nigdje nisam vidjela i pitala sam se je li moguće da su to bezecirana mjesta za posebne obitelji i pojedince? Jesu li to donatori koji su pomogli u izgradnji župe i samostana? Ili su to renomirani Karlovčani? Ako tko zna, može slobodno iskomentirati, mene jako zanima!
Uglavnom, ova crkva i pripadajući samostan te vojni objekti u starom središtu grada čine cjelinu velike spomeničke vrijednosti ovog divnog, a zanemarenog grada.
Još jedan komad povijesti upoznala sam posredstvom ovog svog kulturnog uzdizanja. Naime, koncert je održan povodom 19. međunarodne škole gitare koju organizira Glazbena škola Karlovac - koja je također jedna od velikih posebnosti Karlovca. Naime, ono što me zateklo je godina osnutka ove ustanove – 1804.! :O Na improviziranoj bini u crkvi stajao je plakat koji je služio kao promocija škole i sa svog mjesta, ma koliko škiljila, nisam kužila koja to godina piše na logu škole. I bila sam 'Je l' ono 8 ili 9...? Ma nemoguće da je 8! Sigurno je 9.' I da, saznala sam da je ipak 8 i ostala blago šokirana. Jer glazbena škola koju sam ja pohađala postoji toliko dugo koliko sam živa – 28 godina! :D Kad stvari staviš tako u perspektivu...
Dakle, škola ima dugu tradiciju, i neki svjetski poznati glazbenici su izašli upravo iz te škole, a posebno mi se tu ističe Ana Vidović, također uspješna i inspirativna gitaristica. Zato i ne čudi da Glazbena škola Karlovac organizira ovu ljetnu školu. Međunarodna ljetna škola gitare organizirana je kao potreba da mladi gitaristi iz Hrvatske i šire dobiju jedinstveno iskustvo sviranja svog instrumenta. Jer jedno je raditi u školskom kontekstu, s poznatim profesorom i već šest puta ižvakanom etidom i komadom (koji je obično Bach ili kakav drugi klasični skladatelj), a sasvim nešto drugo kad se sa svojim instrumentom imaš priliku upoznati na drugačiji način. Mladi glazbenici na ovaj način imaju priliku doživjeti rad iz drugačije perspektive, imaju priliku pogledati svoj instrument drugačijim očima i prići mu na novi način. Jer na takvim se školama radi u grupi, radi se s renomiranim glazbenicima koji su ti možda idol (pa se onda sav ukakaš od straha i osramotiš se jer ipak je to tvoj idol pred kojim sad ideš svirat), skupljaš znanja i iskustva od svojih iskusnijih kolega ili pak dijeliš svoja iskustva nekome kome si ti interesantan... Pobornik sam bilo kakvog neformalnog i opuštenog educiranja i učenja i smatram da ovakav oblik razmjene znanja, vještina i iskustava, začinjen druženjem i opuštenom atmosferom, polučuje najbolje rezultate i daje velik prostor za napredak, u sviranju, osobnom razvoju i razvoju skup' s instrumentom.
Oke, zastranih! ?
Koncert je tema mog pisanja. Vraćam se...
Ah, što reći o Petritu... S njim kao glazbenikom i s njegovim radom upoznao me, a tko drugi, nego Željko, koji je i sam žarki zaljubljenik u gitarsku klasičnu glazbu i gitaru samu. (Da, katkad se osjećam kao višak! :D Šala mala...)
Ovo između ušiju, to je Petrit.
Ako bih u jednoj rečenici išla reći nešto o Petritu, onda bi to bilo nešto ovakvo... Petrit je gitaristički virtuoz svjetskoga glasa, prekrasne osobnosti i skromnosti koja razoružava. Njegova divna ekspresivnost i poetični izričaj pretočeni u glazbu nešto je što se pamti dugo. Ne prepisujem ovo niotkud, majkemi! :D Ovo je moj izravni doživljaj ovog nevjerojatnog čovjeka. Petrit je kosovsko dijete, koji, iako je svjetski putnik, nikad nije zanemario svoje korijene. Ne propušta priliku to naglasiti, a nedavno je izišao film simboličnog naziva Sarabande, u kojem je, između ostalog, prikazana njegova povezanost s Kosovom i rodnim krajem.
Već sam na početku rekla kako me ugodno iznenadila popunjenost crkve, ali bila sam zadovoljna da je tako, jer Petrit zaslužuje brojnu publiku, a i svatko zaslužuje čuti Petrita. Nakon što sam odskenirala cijeli prostor oko sebe i već donekle složila natuknice za ove retke, Petrit je izašao ispred nas. Tanka figura razbarušene kose, osmiješen od uha do uha. Ovdje je fotogalerija Glazbene škole Karlovac, pa si ga pogledajte. Ovo, naravno, nije prvi put da smo ga slušali, ali je ovaj put bio posebniji od drugih, a zašto - reći ću vam, samo još malo izdržite.
Započeo je koncert skladbom Johanna Sebastiana Bacha 3. suita za violončelo BWV 1009 u obradi Valtera Dešpalja. To je jedna od 6 Bachovih suita koje je Petrit 2016. godine kompletno odsvirao i snimio na 2 CD-a u izdanju Eudore. 'Došao, sjeo, odsvirao svih 6 suita, k'o da niš'!' – Željko jednom prilikom. Ovo izdanje je također bitno za ovu priču, bear with me.
Ove suite mene prate još od mojih gimnazijskih dana, kad sam ih u izvedbi Pabla Casalsa (violončelist) slušala dok sam učila geografiju. I svaki put, do dana današnjeg, kad slušam te suite, u kakvoj god izvedbi, sjete me mojih gimnazijskih-devil-may-care dana... Tako je bilo i tu večer. Hvala Petritu na tome. ?
Nastavio je sa 6 liedova Franza Shuberta, zatim je svirao Fandango Variadio op. 16 Dionisija Aguade i završio s Albénizovom Sevillom i Cataluñom. Naravno da smo ga pljeskom nagradili iza svake skladbe (ali nikako iza stavaka!) i da je na kraju još morao izaći na bis. ? Tad nam se obratio s par riječi, zahvalivši se organizatorima na pozivu i nama na atmosferi te rekao kako će nam sada izvesti nešto što prvi put u životu nekome svira. Koja čast! Ne moram vam ni reći da sam tijekom cijelog koncerta imala veliki osmijeh na licu i smiraj duše moje nemirne... baš mi je taj koncert trebao.
Odsvirao je Danza Moru (usudim se reći) kanonskoga skladatelja za gitaru Francisca Tárrege (on vam je zaslužan za Nokia Tune, poslušajte si tu). Malo sam imala tremu jer je rekao da skladbu izvodi prvi put pa me bilo strah da tipa ne zablokira ili pogriješi. :D Ali ne, Petrit ju je izveo maestralno.
Sve što je Petrit pretočio tu večer u svoju glazbu i iskomunicirao nam to putem svoje gitare je... ah! Riskiram high level patetiku! Bilo je divno, evo! Prekrasno! Ja sam još satima poslije bila pod dojmom. ? Ali okej, taj dojam je svakako bio pojačan situacijom koja se odvila i poslije koncerta.
Spomenuh već da je ovo slušanje Petrita bilo nešto drugačije nego prijašnja. Naime... Željko i ja imali smo poseban motiv tu večer doći slušati Petrita, jer je Petrit, na moju molbu, Željku za rođendan poslao svoj CD upravo onih prije spomenutih Bachovih suita, s malenom posvetom. To sam priredila, uz Petritovu pomoć, kao iznenađenje i malo je reći da je uspjelo! :D Uspjelo je, al' ono!! Očekivana reakcija izbezumljene sreće je postignuta. Onda smo odlučili, prvi put u životu oboje nakon koncerta otići umjetniku, stisnuti mu ruku i čestitati. Progutasmo knedlu i rekosmo 'Ajmo!'. Upoznali smo se s njim, rekla sam mu da smo se čuli ranije u svibnju i sjetio nas se! Imao je divnu, skromnu i iskrenu reakciju, s veseljem nas pozdravio i zahvalio, a mi smo mu čestitali i srdačno ga pozdravili.
Petrit je išao u srednju glazbenu školu s našim prijateljem Goranom. Željko je imao satove s gitaristom koji je s Petritom išao na akademiju i danas sviraju skupa u Trio Elogiju. Prvi Petritov profesor bio je ravnatelj moje glazbene škole koji je ujedno bio i profesor gitare mojoj dragoj prijateljici. Prvi put sam Petrita slušala u nekom totalno random kontekstu gdje su nas sve posjeli u neku crkvu dok se čekao neki nastup s folklorom i o njemu se tek šuškalo da će se za njega još čuti...
Nevjerojatna je količina priča i situacija koje mene, Željka, nas... povezuju s Petritom. A ovaj koncert 25. lipnja još je jedna stranica u knjizi sudbine. Jest da Petrit nema pojma da su stvari takve :D, ali bitno je da ja znam.
Petrite, di god bio, slučajno ako ovo čitaš, znaj da svakome tko te sluša donosiš radost, da svoju nevjerojatnu muzičku senzibilnost i izražajnost skromno i iskreno prenosiš i da se to sve osjeti u tvom radu i izvedbi. Hvala ti na divnoj večeri i odličnom koncertu!
P.S. Karlovčani, nemojte da vas više čujem da 'nema ničega, ništa se ne događa', jer živite/mo u poviješću prožetom gradu gdje na svakom koraku, gdje god zagrebete, koji god link da otvorite, što god da pročitate, nešto ima i nešto se događa! Samo treba otvoriti oči, odčepiti uši i pokrenuti se. Napravite nešto staro na novi način i vidjet ćete kakve čarolije izlaze...
To je to, hvala na čitanju (tko je čitao), pišem vam u sljedećoj epizodi... do tad – Slušajte glazbu, jer glazba je zvonka radost!
https://www.youtube.com/watch?v=nqd8cNOHjjo&feature=share