“Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu najstarija je visokoškolska ustanova u Republici Hrvatskoj. Utemeljen je 1776. godine, a danas je jedno od središta pravne znanosti u srednjoj Europi. Smješteni smo na pet lokacija u samom središtu grada: Trgu Republike Hrvatske 14 i 3, Ćirilometodskoj 4, Gundulićevoj 10 i Nazorovoj 51. Osim na našem Fakultetu, naši nastavnici predaju i na drugim, najprestižnijim svjetskim sveučilištima. Daju izniman doprinos stvaranju hrvatskog pravnog sustava. Iz redova naših profesora do sada smo imali predsjednika države, nekoliko ministara, tri predsjednika i veći broj sudaca Ustavnog suda, suce Europskog suda za ljudska prava, Suda Europske unije, Međunarodnog suda za pravo mora. U nastavi na našem Fakultetu sudjeluju brojni stručnjaci iz prakse - suci najviših domaćih i međunarodnih sudova, ugledni odvjetnici i pravnici iz gospodarstva. Imamo najbogatiju pravnu knjižnicu u ovom dijelu Europe. Studenti imaju pristup velikom broju specijaliziranih domaćih i stranih baza podataka. Na Pravnom fakultetu brinemo o zapošljivosti svojih studenata. Samostalno i u suradnji s dionicima iz prakse nastojimo pripremiti studente za izlazak na tržište rada i olakšati im tranziciju u profesionalni život”, navodi službena stranica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Mijenja li se priča iz perspektive studenta? Postoji jedan način da saznamo, tako da pitamo!
Tari je profesionalna orijentacija uvelike pomogla u izboru studija socijalnog rada za koji danas ima brojne riječi pohvale. Iako za sebe tvrdi da ne organizira svoje vrijeme dobro, uz fakultet ima vremena za brojne stvari - od studentskog posla do putovanja i druženja s prijateljima.
1) Hej, hej! Reci nam nešto o sebi.
Hej, bok! JJa sam Tara Štefanac, odrasla sam u Karlovcu. Završila sam Opću gimnaziju u našem malom gradu i trenutno studiram socijalni rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Obožavam kave s prijateljima, šetnje uz more, čitanje i tu i tamo pokoji kvalitetni filmić.
2) Zašto si odabrala upisati socijalni rad?
Opcija je bilo puno, a bome i dilema – spoj jezika, psihologija, filozofija, pravo... Prilično veliki problem bila je činjenica da me puno toga zanimalo, puno toga sam htjela, a nisam se mogla odlučiti za nešto što bi ipak prednjačilo. Za svaki slučaj, pred kraj srednje škole odlučila sam otići na profesionalnu orijentaciju da vidim što bi moglo ispasti. U to vrijeme u našoj školi radila je divna mlada psihologinja koja je posvetila 3-4 školska sata slušanju o mojim interesima, strahovima, opcijama i razbijanju predrasuda prema nekim usmjerenjima. Na kraju smo obje zaključile da je socijalni rad zaista najbolji spoj većine mojih interesa, and to be honest, najbolja financijska solucija među mojim prijavljenim smjerovima.
3) Živiš li u Zagrebu ili putuješ? Je li bilo teško pronaći smještaj?
Živim u Zagrebu, u studentskom domu Lašćina. Prve godine studija ovo je bila čista slučajnost, ali već 2 godine za redom namjerno biram isti (naime, nisam znala da i pri upisivanju prve godine studija već možeš izabrati u koji ćeš dom, odnosno da možeš napisati preferenciju pa se nadati najboljem, haha!). U svakom slučaju, za mene zaista nije bio problem dobiti dom, s bodovima sam bila u prilično dobrom položaju. No, to je bila godina kada su preuređivali neke paviljone na popularnoj Savi pa se sjećam da je puno ljudi koji su dobili upravo taj dom čitav prvi semestar i koji mjesec drugog moralo pronaći stanove ili neki drugi smještaj. Meni je, eto, „upala sjekira u med” potpuno slučajno, a danas Lašćinu ne bih mijenjala niti za jedan drugi dom, a niti stan, iako veeelika većina prema Lašćini ima averziju, a za Savu se tuku. Sto ljudi, sto ćudi!
4) Koja je najbolja stvar u vezi tvog faksa?
Pa, rekla bih da je to diploma Pravnog fakulteta, hahaha (šala). Da me se pitalo prošle godine, bez razmišljanja bih rekla besprijekorna organiziranost, no ako mislim biti iskrena onda ne mogu reći da je to još uvijek 100% točno, ali o tome malo kasnije. Profesori (većina) na ovom faksu su nešto što nećete svugdje doživjeti – pristupačni, spremni za kompromis/dogovor, otvoreni, dragi i na prvom mjestu - LJUDI. Ne samo što su oni ljudi, nego smo i mi za njih ljudi, a ne broj. Tome se i dalje iskreno divim. Atmosfera je ovdje također something else– studenti svih godina prolaze pored vas i smješkaju vam se, pozdravljaju iako se niste upoznali, obraćaju vam se s riječima podrške ako načuju da stresirate oko predmeta koje su oni već položili... Društvo studenata socijalnog rada čak je i oformilo internetsku skriptarnicu na kojoj od prvog dana možete pronaći najnovije i najkorisnije skripte bez stresa, plaćanja i muke. Ma, iskreno, mogla bih se sjetiti još 100 stvari, ali ostavit ću nešto i za sljedeće pitanje. Poanta i odgovor na pitanje je zapravo: LJUDI. Ljudi su apsolutno najbolja stvar ovog studija.
5) Jesi li zadovoljna studijem? Kojim aspektom studiranja posebno?
Uglavnom da. Jako sam zadovoljna što imamo praksu, za razliku od npr. pravnika. Ona opet nije nešto što te u potpunosti pripremi na samostalni rad od prvog dana kad završiš studij, no budimo realni, malo koji faks je. Na našim praksama na prvom mjestu naučite komunikaciju i pristup prema korisnicima, što nam se većini, vjerujem, pri upisu činilo da već imamo u malom prstu. To je ujedno i druga najbolja stvar – razbijanje uvjerenja bilo koje vrste, od stereotipa do „brija” o samima sebi. Ovdje, ako si zaista zainteresiran za budućnost u ovom polju, osvijestiš na prvom mjestu sam sebe, upoznaš se malo bolje, ali postaneš i realniji, psihički jači. I uz to, čitavo vrijeme imaš neki vid podrške u tom svom „rastu i razvoju”.
6) Kojim aspektom baš i nisi?
Pa, da bi osjetio ovo što ja gore nabrajam kao neki filozof, stvarno te ponekad mora udariti stvarnost studiranja. Studijski centar socijalnog rada zapravo je jedna veeelika obitelj, a svaka je obitelj ponekad disfunkcionalna. Moj „uglavnom da” odgovor se najvećim dijelom odnosi na odstupanja od ove utopije koju opisujem, zato će nekima možda i zvučati kao da pretjerujem. Poznato mi je koliko studiji znaju biti neorganizirani, a profesori neugodni, no nama koji na to nismo navikli je svaki put novi šok. Anyway, aspekt kojim nisam zadovoljna je činjenica da neke (često „pravne”) predmete istovremeno „nosi” nekoliko profesora, a nekad još i pokoji demonstrator ili asistent. Logično je da se onda događaju nesuglasnosti u informacijama, česte promjene pravila, dezinformacije i, naravno, stres studenata. Osim toga, gore navedeni „pravni” predmeti su raznorazna prava i pravu srodna područja koja i mi moramo znati, pa ponekad nismo jednako cijenjeni kao i pravnici u očima njihovih profesora. Ali, kao što rekoh, na nekim drugim studijima ovakve stvari mogu biti zapravo pravilo, a ljubaznost i organiziranost zapravo iznimka, no napisah ovo čisto transparentnosti radi.
7) Što radiš kada ne učiš? Imaš li dovoljno slobodnog vremena?
Imam dovoljno slobodnog vremena. Svatko tko upiše ovaj fakultet prema vlastitim interesima i sposobnostima (a ne zato što je, eto, tamo upao) ga ima. Naši rasporedi gotovo svaki semestar uključuju barem jedan slobodan dan u tjednu (ponekad si eventualno treba „naštimati” odabirom određenih izbornih predmeta/seminara ili odlaskom u drugu grupu predavanja), a uz to nam predavanja gotovo nikad ne traju duže od 3 sunčana sata. Vježbe mogu biti iznimka, ako umjesto pohađanja na tjednoj bazi profesori odluče obaviti sve u 2 dana – 1 petak i 1 subotu, te neke nadoknade, i možda praksa ako sami odlučite odraditi više od 3 sata u jednom danu. Prema tome, čak i ako si kampanjac, imaš dovoljno slobodnog vremena (da i ne spominjem one, unlike me, koji dobro organiziraju svoje vrijeme). Obzirom da sam ja kampanjac, učim zapravo do 2 tjedna prije ispita i tjedan prije kolokvija (iako naravno ovisi od predmeta do predmeta), tako da kada ne učim radim sve drugo što vam može pasti na pamet – pijem kave, odlazim na izlete, ne radim apsolutno ništa 3 dana u komadu, radim neki studentski posao... Ne znam koliko je ovo poučno štivo, ali barem možete računati na to da je iskreno! ;)
8) Kako si učenik može povećati šanse da upadne na studij socijalnog rada?
Jedna mi je osoba jednom rekla da Pravni fakultet in generalzapravo uopće nije teško upisati, teže ga je završiti – i bila je u pravu. Ako su vam ocjene na mjestu, nekakav prosjek od 4.0 pa nadalje, ne biste se trebali previše brinuti. Dakako, svaka je generacija drugačija i uvijek pri ovoj temi vrijedi pravilo „što više, to bolje”. Moj je prosjek sva 4 razreda bio oko 4.5, a sve mature su bile vrlo dobre i odlične (osim matematike, ona je na višoj razini bila 2, što se u nižu koja je ovdje tražena „prevelo” u 4) te sam upala s upisnim brojem 28 od 120. U ocjene je još bio pribrojen rezultat prijemnog ispita i to je eventualno nešto na čemu možete poraditi da si povećate šanse. No, moje mišljenje je da za time nema potrebe. Svake godine na prijemni dolaze ljudi sa skriptama i instrukcijama tog prijemnog, a to su u stvari logički zadaci (primjer jednoga možete naći na web stranici fakulteta!). Mislim da, ako ste zaista za ovo, priprema prijemnog vam ne bi trebala biti potrebna. Priprema državne mature je već druga stvar, osobito ako vam neki od traženih predmeta ne ide.
9) Što općenito rade ljudi tvoje struke nakon fakulteta i koji su tvoji planovi?
U vodičima koje možete naći na internetu i na profesionalnim orijentacijama piše čitav niz mogućih radnih mjesta. Realitet je da većina po završetku barem neko vrijeme radi u Centru za socijalnu skrb, a onda kasnije svatko bira (ili ne bira, haha) svoj daljnji put. Ovo uglavnom vrijedi za one koji završe diplomski socijalnog rada. Druga opcija diplomskog studija jest socijalna politika, i to je trenutno moj plan. Hoće li to biti u Hrvatskoj ili ne, to ćemo još vidjeti, kao i ono što dolazi poslje toga. By the way, s oba možete krenuti i npr. u nekom istraživačkom smjeru, ako vas to zanima, a možda vam ne bi palo na pamet.
10) Planiraš li se nakon studija vratiti u Karlovac?
Ne. Barem ne u smislu življenja. *personal info allert* Majka mi je prije koji mjesec otišla u Irsku te kako stvari stoje, i ostatak obitelji planira preseliti for good. To ne znači da se nikad ne bih vratila posjetiti ostatak obitelji, prijatelje i ljetovati na našem moru, surađivati sa stručnjacima na ovom području i slično, ali uz malo sreće i nešto više truda, ne planiram živjeti niti u Karlovcu, niti u Hrvatskoj.
Ukoliko imaš ikakvih pitanja za Taru, možeš joj se obratiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Želiš podijeliti svoje iskustvo studiranja? Javi nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.