“Tijekom studija student usvaja teorijska znanja o biološkim osnovama jezika i govora, anatomiji i fiziologiji, fizici govora i akustici te temeljna znanja iz biomedicinskih znanosti kao što su neurologija, otorinolaringologija, psihijatrija, ortodoncija, audiologija, fonijatrija, genetika. Studenti također stječu temeljna znanja iz lingvistike (fonetika/fonologija, semantika, leksik, morfologija/sintaksa i pragmatika), psiholingvistike i neurolingvistike te temeljna znanja iz psihologije (razvojne, kliničke, kognitivne i socijalne), sociologije i pedagogije. Logoped je nezavisan stručnjak čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području prevencije, procjene i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije, njihovog tretmana te znanstvenog istraživanja (definicija svjetskog udruženja logopeda i fonijatara – IALP-a, The International Association of Logopedics and Phoniatrics: Guidelines for initial education in logopedics, 1993). Logoped je osposobljen za rad na prevenciji, dijagnostici i rehabilitaciji poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije osoba s teškoćama u razvoju (intelektualne teškoće, cerebralna paraliza, motoričke i kronične bolesti, sljepoća, slabovidnost, autizam) kao i za odabir i razvoj podupirućih i alternativnih komunikacijskih sustava”, navodi službena stranica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Mijenja li se priča iz perspektive studenta? Postoji jedan način da saznamo, tako da pitamo!
Franka je iznimno zadovoljna odabranim studijem logopedije, a najveće pozitivno iznenađenje za nju je bila pristupačnost profesora kojima se uvijek može obratiti za pomoć. Iako joj studij logopedije otvara mnoga vrata, pogotovo uzimajući u obzir da je to deficitarno zanimanje, i dalje se nada da će se stanja u Karlovcu drastično promijeniti na bolje i tako joj omogućiti otvaranje vrata i u gradu u kojem je odrasla.
1) Bok! Reci nam nešto o sebi.
Bok, ja sam Franka, studentica 1. godine diplomskog studija logopedije u Zagrebu, a bivša učenica Gimnazije Karlovac. Volim piti kavu, kuhati i objavljivati svoje pse na Instagramu haha. Kao studentica logopedije često sam se susretala sa zbunjenim licima sugovornika, kada bih im odgovorila što studiram pa bih ovom prilikom voljela istaknuti da, logopedi jesu ''oni koji ispravljaju djeci R'', ali su i stručnjaci koji se bave i drugim poremećajima govora, jezika i komunikacije, rade i s djecom i s odraslima, a sve to puno stručnije i detaljnije može se pročitati na stranici ERF-a.
2) Zašto si odabrala studirati logopediju? Misliš li da si dobro izabrala?
Dugo sam se premišljala što odabrati. Odvrtila sam sve moguće studije na Postani student, ali se ni u čemu nisam nalazila. Logopedija mi je u podsvijesti bila od osnovne škole, a kad sam proučila program, shvatila sam da je to ono što želim. Gledala sam na to kao spoj svega što me zanima, jer u svom programu logopedija obuhvaća, uz obradu tema specifičnih za samu struku, teme iz područja biomedicine, lingvistike, psihologije i pedagogije i zaista je interdisciplinarno područje. Naravno, nije na odmet bila ni činjenica da je logopedija deficitarno zanimanje. Još uvijek nisam požalila svoju odluku.
3) Živiš li u Zagrebu ili putuješ?
Od početka studiranja živim u Zagrebu, s obzirom da se fakultet nalazi na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj pa nije baš zgodno putovati iz Karlovca svaki dan.
4) Je li teško dobiti studentski smještaj?
Moja iskustva su raznolika. Prve dvije godine sam živjela u stanovima. Živjeti u stanu je super, ali ga je užasno teško pronaći, a cijene najamnina su stvarno visoke. Imala sam sreće obje godine biti u dobrim stanovima i na odličnoj lokaciji, ali laknulo mi je kada sam na trećoj godini dobila dom. Pravo na studentski dom ostvarila sam isključivo putem prosjeka i bodova na deficitarno zanimanje. Teško mi je govoriti je li lako dobiti dom ili ne. Nije lako cijelu godinu ciljati na što bolji prosjek, ali i bez dodatnih bodova koji se još mogu ostvariti, moguće je dobiti dom.
5) Što te u vezi tvog faksa najviše začudilo, što nisi očekivala?
Ugodno me iznenadila pristupačnost profesora. Prije odlaska na faks, zamišljala sam da će to biti velika promjena u odnosu na srednju školu. Očekivala sam stroge, ozbiljne i nedodirljive profesore, ali toga na ERF-u nema, profesori su izrazito pristupačni, susretljivi, voljni odgovarati na upite, a mnogi se trude zapamtiti i imena studenata. Također, na ERF-u nema onog osjećaja da se izgubiš u masi, nemamo velike amfiteatre u kojima se drže predavanja, a i svakoj kolegici (a pogotovo kolegama, koji su u manjini) znaš ime, pa u tom pogledu nije velika promjena od srednje škole gdje se svi znaju. Ima to svoje prednosti i mane, ali više bih to istaknula kao pozitivnu stranu.
6) Jesi li zadovoljna studijem? Kojim aspektom si posebno zadovoljna, a kojim baš i nisi?
Jako sam zadovoljna i mislim da je logopedija divna profesija koja nudi mnogo mogućnosti baš zbog svog širokog područja rada i činjenice da se u mnogim sferama isprepliće i nadopunjava s drugim strukama. Područja za daljni razvoj i napredak je stvarno mnogo. Napredak tehnologije, te nove znanstvene spoznaje, kako u svemu, tako i u logopediji stvaraju plodno tlo za nova istraživanja. Jedino bih voljela da od početka studiranja imamo više prakse. Službena praksa kreće tek na diplomskom, iako tijekom cijelog preddiplomskog gotovo iz svakog predmeta idemo na vježbe (no nisu sve vježbe jednako korisne). Smatram da je vrlo važno što više teoriju spajati s praksom, pogotovo jer se logopedi bave ljudima. Niti jedan slučaj nije isti, pa je važno od samih početaka dobivati što širu sliku o poremećajima kojima se bavimo. Iako sam tijekom prve tri godine imala osjećaj da ništa ne znam, sad na diplomskom sam ostala ugodno iznenađena sama sobom. Ipak na kraju sve sjedne i shvatiš da već puno toga znaš.
7) Što radiš kada ne učiš?
Hmm, uobičajene stvari. Zapravo ne znam kako mi dani tako brzo prolete. Često se zna dogoditi da iz sobe odem ujutro i vratim se navečer. Članica sam studentskog zbora pa nekad imam obaveze oko toga, a ostatak vremena idem na kave, u šetnje, ponekad odem na izložbu ili u muzej.
8) Kako si učenik može povećati šanse da upiše logopediju?
Tako da ima što bolji prosjek, jer se pri upisu velik broj bodova odnosi upravo na prosjek, a onda se potruditi i što bolje napisati maturu. Konkurencija je velika, a mjesta malo (50).
9) Što općenito rade ljudi tvoje struke nakon fakulteta i koji su tvoji planovi?
Pa većina studenata se odluči na pripravništvo na godinu dana te polaganje stručnog ispita i onda zaposlenje u vrtiću ili školi. Naravno ima i onih koji se zaposle po privatnim kabinetima, bolnicama, u SUVAG-u ili rehabilitacijskim centrima i ustanovama. Nemam neke čvrste ciljeve, niti želim puno birati. Jedini cilj mi je prvo dobro naučiti raditi svoj posao, a onda vidjeti gdje će me to odvesti. Tijekom studija čuli smo priče mnogih logopeda koji su se željeli baviti jednim područjem npr. disleksijom i raditi u školi, a onda postali glavni stručnjaci za rad s odraslima nakon moždanog udara, tako da se prepuštam mogućnostima koje dolaze.
10) Planiraš li se vratiti u Karlovac?
Ne znam, nikako nisam zadovoljna stanjem u Karlovcu. Logopedija nije nikad navedena kao deficitarna na listama za stipendiranje u gradu. Stvarno se nadam da će se to uskoro promijeniti jer potreba je sve više, duge su liste čekanja za terapiju, a logopedi nisu deficitarni? Na godinu se upisuje 50 studenata, od toga nije velik broj iz Karlovca, da se i otvore radna mjesta, ne znam tko bi se na njima zaposlio. O tome se ne vodi previše računa i općenito je premala osjetljivost prema ovoj problematici. S nadom da će se stvari drastično promijeniti na bolje, promijenit će se i moji planovi vezani za Karlovac.
Želiš podijeliti svoje iskustvo studiranja? Javi nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.