“U novouređenoj zgradi na Trsatu, potpuno opremljenoj suvremenim predavaonicama, kiparskim radionicama, radionicama za obradu drva, karamiku, litografiju, duboki i visoki tisak te sitotisak, računalnu radionicu, istaknuti umjetnici i povjesničari umjetnosti povest će Vas na četverogodišnji preddiplomski studij i diplomski studij u trajanju od jedne godine. Profesori s međunarodnim referencama garantiraju usvajanje temeljnih znanja iz područja likovnih umjetnosti, kao i onih specijalističkih kompetencija iz stručnih područja primijenjenih umjetnosti. Na Akademiji se izvode preddiplomski studiji primijenjenih umjetnosti i likovne pedagogije jednako kao i odgovarajući diplomski studiji”, navodi službena stranica Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Mijenja li se priča iz perspektive studenta? Postoji jedan način da saznamo, tako da pitamo!
Anamarija je svoje obrazovanje nakon Rijeke nastavila u prestižnom Londonu. Svoje savjete i razmišljanja podijelila je s nama i tako nam dala svoju studentsku perspektivu.
1) Bok! Reci nam nešto o sebi.
Bok! Zovem se Anamarija, ali svi me zovu Ami. Završila sam preddiplomski studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a išla sam u srednju školu Duga Resa, smjer grafički dizajner.
Teško se opuštam, analiziram svaku sitnicu i često zaboravim jesti. Veliki sam ljubitelj umjetnosti i filozofije i to strastveno živim.
2) Zašto si odabrala upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti? Kako to da si nastavila svoje školovanje u Londonu?
Prve godine nisam upala na preddiplomski studij akademije u Beču te sam se odlučila upisati „siguran“ izbor na filozofskom fakultetu u Rijeci, smjer filozofija i povijesti umjetnosti. Nakon dvije godine studiranja sam shvatila kako je akademija pravi odabir za mene i tako sam te godine otišla na prijemni na Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci i upala. Nije me privlačila akademija u Zagrebu svog izražene tradicionalne struje u umjetnosti, a u Rijeci se moglo vise kolegija kombinirati, od slikarstva, kiparstva do grafičkog dizajna, video produkcije i novih medija.
Zašto sam odlučila nastaviti školovanje u Londonu?
Nakon završene 3 godine akademije osjećala sam da moram pronaći način da se izrazim u suvremenoj umjetnosti. Nažalost, u Hrvatskoj umjetničko-kulturna scena ne prati nove tehnologije i suvremene trendove u umjetnosti i osjećala sam se da konstantno recikliram rad i prilagođavam ga publici. Drugi razlog je bio manjak umjetničke kritike i stručnjaka na sceni koji prate umjetničko-kulturnu scenu i njezinu promjenu u trenutnom političkom stanju u svijetu. Kritike umjetnicima i njihovim izložbama pišu njihovi kolege ili prijatelji i jako je teško razabrati objektivnu kritiku sa referencama i suvremenim kontekstom društva. Osjećala sam se klaustrofobično i usamljeno, ali imala sam sreću što sam, za vrijeme studija, bila okružena izvrsnim mentorima i profesorima koji su me podržavali da sastavim mapu i počnem se prijavljivati na akademije u drugim državama. London je trenutno prvi grad u Europi sa najvećim kapitalom na umjetničkom marketu i nudi mnogo mogućnosti za mlade umjetnike, kustose i likovne kritičare, a umjetnička struja je veoma uzbudljiva i nudi mi novi prostor koji je neistražen sa slobodnom samostalnog istraživanja i rada bez granica.
3) Jesi li za vrijeme studija živjela u Rijeci ili si putovala? Je li bilo teško pronaći smještaj?
Živjela sam u Rijeci i kao grad mi vrlo nedostaje. Rijeku sam više smatrala svojim domom od Karlovca. Sredina je vrlo otvorena, ljudi su divni i uvijek sam bila okružena ljudima iz svoje struke i kvalitetno sam provodila vrijeme na samostalnim i grupnim projektima.
Sa smještajem se nikada nisam previše zamarala, nije bilo velikih problema pogotovo jer su moji standardi vrlo niski. Više sam živjela i provodila vrijeme na akademiji u ateljeu nego u svom stanu.
4) Koja je najbolja stvar u vezi tvog faksa?
Knjižnica! Kada živiš u velikom gradu poput Londona moraš dobro organizirati vrijeme tokom dana. Trenutno ne radim i koristim tu slobodu da radim na fakultetu. Ako nisam u studiju ili na predavanjima svo vrijeme sam u knjižnici koja je vrhunski opremljena sa suvremenom tehnologijom, knjigama iz svih društvenih i znanstvenih sfera i ima 4 kata koji su gotovo uvijek puni i moraš se boriti za mjesto za stolom. Vrlo je zanimljivo i dinamično biti u sredini koja se bori za mjesto u knjižnici.
5) Jesi li zadovoljna studijem? Kojim aspektom studiranja posebno? Kojim aspektom baš i nisi?
I više nego zadovoljna, prije svega zahvalna što sam dobila tu priliku i svjesna sam koliko sam privilegirana što studiram na jednom takvom fakultetu. Na akademiji je sve otvoreno i mogu svaki dan birati što želim raditi, od radionica programiranja animacija za film, iznajmljivanja visoko kvalitetne fotografske i video opreme i fotografskih studija do učenja korištenja VR tehnologije i 3D printa. Ako student ima problema sa izvedbom rada može kontaktirati tehničara na fakultetu koji će ti pomoći sa konačnom izvedbom. To uštedi puno vremena i ne trebam učiti sve sama pošto postoje profesionalci na faksu koji su plaćeni da ti pomognu. U Rijeci si potpuno sam i često ne dobiješ feedback koji si očekivao za rad koji si odradio.
Ono sto mi se ne sviđa je sto je to vrlo velika i statusom visoko pozicionirana akademija na svijetu (prva u svijetu za studij modnog dizajna) i konstantno se govori studentima kako su bolji od drugih samo zato sto studiraju na takvom mjestu. Ne nosim se dobro sa elitizmom, a studiram sa profilom studenata koji dolaze iz moćnih i bogatih pozadina kreativne industrije poput Hollywood-a i svi znaju kojeg si ti statusa tamo. Prvi tjedan kod upoznavanja su svi znali da dolazim iz države istočne Europe zbog naglaska i direktnog i otvorenog govora i karaktera. Tada sam se po prvi puta u životu osjetila diskriminiranom zbog pozadine iz koje dolazim. Ono sto ovim želim reći je da su to meni nova iskustva i drago mi je što se moram više truditi jer sam dobila prostor za izražavanje što mi je bilo najvažnije kada sam odlučila otići iz Hrvatske.
Nigdje nije lakše, ali ovdje imam izazove i to je jedino važno za osobni i umjetnički razvoj.
6) Po čemu se razlikuje studirati u Londonu i Rijeci?
London je dinamičan i hrani se vremenom i novcem. Moraš biti dobro organiziran i prije svega paziti na zdravlje jer nakon nekog vremena shvatiš da manje spavaš i ne jedeš dovoljno. To sve dolazi na prilagodbom i drugom kulturom. Tamo ljudi ne idu na kavu, izlazak je vrlo rijedak jer se radi 6 dana u tjednu i ponekad po 16 sati sa prijevozom. Dogovori se planiraju 2 tjedna unaprijed i tada se popije vrlo skupa piva u pub-u, “poćaska” o novostima i ide se doma spavati jer je drugi dan radni dan.
U Rijeci, akademija je preko tjedna gotovo prazna. Studenti do kasno spavaju i ostaju do kasno u ateljeima. Osjetila se pasivnost u prostoru koja se liječila ispijanjem kava i rijetko se kada govorilo o projektima na kojima studenti rade. Želim reći kako je kod nas standard življenja jako dobar, ali kao narodu nam nedostaje odgovornosti.
U Londonu na akademiji svi konstantno rade. Nema veze koji je dan u tjednu, blagdan, vikend, dan ili noć – studenti uvijek rade, a kada se ide na ručak govori se o idejama i traže se savjeti. Sve se dijeli, preporučuju se knjige, članci, autori i izložbe. Mladi ljudi su vrlo aktivni i samoinicijativni. Platili su puno novaca i ne mogu si priuštiti gubljenje vremena. Ono što trebam naglasiti je da je fakultet u Engleskoj privilegija. Na master studij idu stariji ljudi, ja sam jedna od mlađih na godini. Ako upisuješ master studij znači da želiš promaknuće na poslu ili se kvalificirati za bolji status na tržištu rada. Englezi rijetko idu na fakultet jer ga često ne mogu priuštiti i upisuju ga kasnije kada su nakon nekoliko godina rada uštedjeli novce i odlučili se školovati. U Hrvatskoj većina mladih ljudi nije svjesna svojim talenata i ne znaju čime se žele baviti u životu, a moraju znati što žele studirati. To rezultira dugogodišnjim studiranjem, bez nade za pronalazak posla ili u najgorem slučaju odustajanja od škole.
7) Imaš li dovoljno slobodnog vremena? Što radiš kada ne učiš?
U Rijeci je bilo vrlo opušteno. Uvijek sam bila okružena dragim ljudima i vrijeme se najviše provodilo u ateljeima sa ispijanjem kava ili odlaskom na koncerte ili kulturne evente. Imali smo puno slobodnog vremena, iako ja nisam osoba koja voli gubiti vrijeme i postajem vrlo nervozna ako ne vodim konstruktivan razgovor ili ne radim nešto što mi daje smisao.
U Londonu mi je jedino slobodno vrijeme kada sam navečer doma i družim se sa cimerima prije spavanja. Po slobodnim vremenom mislim na vrijeme kada nisam na fakultetu. Vikende moji prijatelji, kolege i ja koristimo na odlaske na predavanja, izložbe i kulturne događaje poput kazališta ili kina. London je pun evenata, ali treba biti lukav i pronaći mjesta gdje je jeftino ili najbolje besplatno. Ono što je dobro, moja studenska iskaznica s fakulteta otvara gotovo sa vrata na umjetničke evente tako da se trudimo što više to iskoristiti.
8) Kako si učenik može povećati šanse da upadne na Akademiju primijenjenih umjetnosti?
Prijemni ispit je najvažniji. Treba se posvetiti vježbanju osjećaja za prostor, perspektive i proporcija ljudskog tijela. Ono sto je tipična pogreška kod dolaska učenika na prijemni ispit je što pogreške u crtanju pokušavaju prikriti sjenčanjem ili kod kiparenja ljudske glave zaglade glavu gdje se gube teksture. Ono što profesori vole vidjeti na potez crte, ekspresija i treba pokazati kako se ne bojiš boja.
Na intervjuu se priča o mapi i tu preporučujem da učenik radi s osobom koja mu može pomoći da se radovi sastave u koncept i da se razdijele tehnike u kojima radi. Potrebno je pokazati da imaš samopouzdanja i da stojiš iza svog rada. Za vrijeme intervjua je potrebno jasno artikulirati svoje stavove i obrazložiti temu radova.
Ne škodi i kontaktirati studente koji trenutno studiraju na akademiji, tražiti savjete ili kritike na rad.
9) Što općenito rade ljudi tvoje struke nakon fakulteta i koji su tvoji planovi?
Vrlo su raznolika zanimanja, ali ako se ne odlučiš biti samostalni umjetnik postoji mnogo mogućnosti u svim kreativnim industrijama u svijetu. Ta akademija ima dobar pedigre i nije teško naći posao s tom diplomom u Engleskoj. Moji svi kolege već rade, većinom kao kustosi u galerijama ili ako su umjetnici imaju ugovore sa galerijama koja se brine da se njihovi radovi distribuiraju dalje ili prodaju. Nekolicina kolega radi u fotografskim ili video produkcijama.
Mene zanima teorija i po završetku prvog semestra sam dobila ponudu za nastavak na doktorat kada diplomiram. Voljela bi ostati u akademskim krugovima i razvijati svoj umjetnički rad u smjeru filozofije i politike, a sa ovom prilikom mogu biti predavač, teoretičar ili kritičar.
10) Planiraš li se vratiti u Karlovac?
Ne vraćam se.
Želiš podijeliti svoje iskustvo studiranja? Javi nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.