Kažu da, koliko jezika znaš, toliko vrijediš. S obzirom da znam samo dva jezika (materinji je uključen), i jedan tek jedva, odlučila sam si podići vrijednost i pohoditi besplatne radionice stranoga jezika u Centru za mlade na Grabriku.
„O čemu se radi? Kako misliš radionice stranog jezika? Kako misliš besplatno? Danas ništa nije besplatno...“ čujem vas da pitate... Eh, ali imamo sreću da je tu Udruga Carpe Diem koju čine vrijedni, sposobni, osviješteni i održivi ljudi i koji svojim djelovanjem pomažu i drugima da budu takvi. :)
Pa su onda tako opet organizirali radionice, radionice stranih jezika, besplatne radionice stranih jezika, jer zna se da je znanje neprocjenjivo i hvala im na tome! :) E i onda sam se i sama poslužila. Mislim, takve se prilike ne propuštaju.
Jezici koji se besplatno podučavaju su nizozemski, francuski i španjolski. Održavaju se u tjednu u lekcijama od 60 minuta u Centu za mlade na Grabriku, a najbolja stvar od svega je što vas podučavaju izvorni govornici. Naime, voditeljice radionica strane su volonterke – Lisa Schipperijn iz Nizozemske, Clara Auriac iz Francuske i Lidia Yepes iz Španjolske. Cure volontiraju u udruzi Carpe Diem kroz program Erasmus+, a u Karlovac su došle početkom listopada prošle godine. Ovdje su do listopada ove godine.
Radionice su namijenjene potpunim početnicima (ta sam), mladima od 15 do 30 godina (još uvijek sam ta), a sudionici na interaktivan način uče korisne izraze za snalaženje na jeziku kojeg odaberu (mene najviše zanima hrana). Prva tura jezičnih lekcija krenula je početkom siječnja, održano je 5 radionica, a početkom ožujka krenulo je iznova. Tako da se još uvijek stignete uključiti. :)
Odlučila sam učiti nizozemski iz tri razloga: 1. kao jezik vrlo je egzotičan, zvuči kao kad smo se k'o djeca igrali i glumili da znamo govoriti engleski, ili kao da su njemački i engleski imali dijete, 2. besplatna je radionica, kao što rekoh – to je šteta propustiti i 3. zbog „Rudolfove pekarnice“. <3 Moja profa je Lisa Schipperijn, 19-ogodišnja Erasmus+ volonterka iz Nizozemske.
Strpljiva i opuštena, Lisa kroz neformalnu atmosferu i poučne igre podučava ovaj vrlo zanimljiv jezik. Uči nas kako gutati suglasnike i rastezati samoglasnike, kako reći 'h' iz grla ili 'r' s jezikom sfrkanim prema grlu, kako se predstaviti, kako naručiti kavu ili reći koliko imate godina, ali i kako izgovoriti skupove suglasnika koji na prvi pogled kao da baš ne idu skupa, primjerice „Ik begrijp“. To znači „razumijem“. Makar ne mogu reći da još sve razumijem. :D Treba još raditi... Zato mi je drago da Lisa održava novu seriju radionica.
Nažalost, za vrijeme pisanja ovog teksta, a prije ovog konkretnog pasusa, dobila sam obavijest kako sljedeće 4 radionice ipak neće biti održane zbog manjka zainteresiranih ljudi. Kad sam na zadnjoj radionici bila jedina, mislila sam da su ljudi samo zabiravili doći... Krivo bi mi bilo da se radionice ne nastave, jer zašto svi ne bi htjeli znati da se krumpir veli „aardappel“, „de sla“ je salata, da „bekend“ nije potez iz tenisa nego da to znači poznat , a da se ja kaže „ik“. A vidi kako se slatko vele palačinke – „pannekoeken“. :(
Lisa i ostale Erasmus+ volonterke ulažu svoje vrijeme i trud za kreiranje ovih jezičnih radionica i hvala im puno na tome. Što sam starija, to više uviđam neprocjenjivu prirodu znanja i objeručke prihvaćam pa i najmanji ficlek znanja i mudrosti koju mi netko nudi – od toga da zalijevam cvijeće mineralnom vodom do toga da me netko nauči da „Ik ben vrouw“. By the by, nemojte zalijevati cvijeće mineralnom vodom. Fickleke treba uzimati ipak sa zrnom soli. A moje zrno soli mi govori da besplatno znanje treba cijeniti i uzeti, zato se ipak nadam da će se naći ljudi koje zanima famozni nizozemski i da će se Lisine radionice nastaviti.
Ostajte mi dobro i učite jezike!
Doei do sljedećeg puta! (To znači 'aj bok!'.)