Probala sam sve - svih osam jela koja su mi pružila nasmiješena lica iz utrobe mirisnih tvornica sreće. Lica koja me ne osuđuju i razumiju da me ništa doli „konkretnog“ i ne zanima.
Nisam ustala od petka. Gospođa me majka optužila da sam kroner: kronično umorna – kronično mrzovoljna – kronično preosjetljiva – kronično skupa i komplicirana za održavanje. Trošim previše. Hladnjak podsjeća na pustopoljinu u Dalmatinskoj Zagori. Ništa ne preživi dulje od 24 sata. Zvuči kao sasvim opravdan razlog za strah i frustraciju koja se uvukla pod kožu stanarima s trećeg kata Krležine 2 c.
Ali što ja tu mogu? Hvata me jeza pri samoj pomisli da za manje od 192 sata počinje radikalno etničko čišćenje, odstrel svih ugljikohidrata u krugu od 240 kilometara. Prokleta detoksikacijska ideologija i njen ekstremno lijevi novogodišnji program! Nisam spremna. Nisam spremna. Nisam spremna za brak sa zelenim čajem, premlada sam, imam još toliko toga za proživjeti, probati, okusiti…
Izašla sam iz te toksične jazbine da provjetrim misli i prije no što sam mogla reći „glad“, iz magle su u Perivoju jedna za drugom izranjale bijele kućice okovane svjetlom i mirisom klinčića, cimeta, zelja i kobasica. Nisam imala izbora. Nemirne mašte i unutarnjih sokova, uzavrelih metafora potrazi za kontekstom, opterećena sam imperativom stvaranja, odlučila sam poslušati Gospođu majku i „konačno“ učiniti štogod za opću dobrobit zajednice.
Probala sam sve - svih osam jela koja su mi pružila nasmiješena lica iz utrobe mirisnih tvornica sreće. Lica koja me ne osuđuju i razumiju da me ništa doli „konkretnog“ i ne zanima.
Glava prva: Mlako razočaranje u Fidel Gastru
Približavam se prvoj kućici u nizu. Da sam počela s krive strane, shvatila sam kad su pred mene izneseni prosječno dobro prženi krumpirići, prosječno bljedunjave boje i prosječno gnjecave strukture. Možda su moje maštarije o zlaćanom savršenstvu hrskavom izvana, a mekom iznutra, posipanom paškom solju i bakinim peršinom rezultat previše sati mladog života uzalud potraćenog na Instagram profilu Jamiea Olivera.
Pulled Pork – na laganoj vatri, šest sati pečena svinjetina, u pravilu se topi čim na nju položiš pogled. Takva svojevoljno raskomadana ponovno se kuha u vlastitim sokovima i raznim mirodijama. Vruća se poslužuje između polovica peciva s povrćem i umakom.
Izgleda kako je došlo do buke u komunikacijskom kanalu, kratkog spoja, nesretne sudbine koja se ponovno obrušila na me', jer se moj Pulled Pork ne opisuje kao vruć i sočan orgazam za okusne pupoljke, već kao mlako razočaranje, 'gablec na baušteli'.
Foto: Marija Lugarić
Glava druga: Kastel – Gospodin Savršeni krumpir
Do dana današnjeg, nebrojeno sam se puta razočarala u ljubav, ali u krumpir – nikad! Nema kuta iz kojeg ne izgleda savršeno, a za izlazak se sprema barem tri puta kraće od prosječne tinejdžerice. Dvije polovice jednog krumpira, izdubljene su i ispunjene pozamašnom količinom svilenkastog, kremastog pirea blagog okusa. Potencijalnu monotoniju u korijenu režu komadići šunke, prženog luka, slanine i vrhnje koji svemu daju aromatičan i pikantan okus. Kako bolje opisati slatku polifoniju na prvi pogled jednostavnih sastojaka? Zazubice i klecanje koljena obavezni su popratni efekti.
Glava treća: Bambi na guljaša by Muljava
Od producenta čuvene čvarkuše (pogačice s čvarcima), bezvremenskog klasika na kojem su odrasle generacije, stiže nam gulaš od divljači! Ekološki potpuno prihvatljivo, ovo toplo jelo poslužuje se u izdubljenom kruhu, a suprotno mojim priželjkivanjima, blagog je okusa i samim time pogodno za juniore. Kvaliteta mesa koje se topi na jeziku očito je svima dobro znana jer je moj gulaš bio popraćen ovacijama slučajnih prolaznika. Za svaki sam slučaj dala petama vjetra u strahu od napada kojeg prevelikog obožavatelja.
Foto: Marija Lugarić
Glava četvrta: DP – the Force is strong with this one!
Iako skeptična poslije zadnjih izbora, da narod zna što valja, uvjerila sam se u najposjećenijoj bijeloj tvornici sreće na Adventu. Uranila sam s darovima za Božić, Novu godinu, Uskrs i Veliku Gospu i svom nepcu poklonila rapsodiju okusa umotanu u lepinju. Božanstven okus i praktičnost, za njih su jednako važni pa su me usrećili sarmom, buncekom, Pulled Porkom i rebarcima savršenim za uličnu gozbu.
Buncek je, dragi moji, poprimio posve nov značaj! Dimljen, kuhan, nasjeckan, dinstan s domaćim zeljem i poslužen u lepinji, savršeno je praktična, street varijacija na temu tradicionalnog jela kojemu nedostaje trunka uzbuđenja 21. stoljeća.
Foto: Marija Lugarić
Pikantan i mek kakav jest, može se uspoređivati s BBQ rebarcima posluženim s prepečencima. Četiri sata kuhana, a zatim bačena na roštillj i u BBQ umak, rebarca su sočna, savršeno začinjena i nimalo teška, što će nadoknaditi izdašna porcija. Jelo je to koje je u našem backstageu definitivno izazvalo najviše uzbuđenja i osmjeha na licima onih koji su na vrijeme zgrabili svoje slasno rebarce.
Foto: Marija Lugarić
Pulled Pork ovog je puta bio više nalik onom s Instagrama – vruć i sočan, ispunja lepinju ostavljajući mjesta za obilje raznovrsnog povrća, a vaša usta egzotičnom, osvježavajućom i veoma zasitnom rapsodijom okusa.
Koliko su god dosad opisana jela bila ukusna, samo je jedno premašilo sva moja očekivanja i vratilo mi volju za životom, izgubljenu pri samoj pomisli na čaj od đumbira i „light“ francusku salatu. Nadam se da baka s Dubovca, a ni baka sa Švarče NIKAD neće pronaći ovaj članak jer će me se vjerojatno odreći preko novina kad saznaju da je jelo o kojem govorim nešto najbolje što sam ikada probala, a da jedna drugoj više nisu jedina konkurencija u kulinarskim ratovima. Dame i gospodo, Miss Adventske gurmanske ponude je Street sarma! Još ne mogu dokučiti što je toliko posebno u vezi dvaju malenih smotuljaka u lepinji, pa je najbolje da to otkrite sami!
Foto: Marija Lugarić
Nepokolebljivi su gurmani to učinili na sam Badnjak prkoseći tako blagdanskom postu. Uz jedan nov i uzbudljiv ritam religioznih pjesama u izvedbi Božićnog Gospela, uživali su i oni koji se od sarme ne mogu odvojiti i oni kojima bakalar znači čistu savijest. Mirna i Marko, inspirativan i dražestan dvojac mladih umjetnika, rasplesali su nam kukove, a da nam ne bude hladno dok čekamo Spinaker, pobrinule su se ljubazne gospođe u bijelim kućicama iz kojih se puši kuhano vino. Još jedno prekrasno, intimno, rasplesano veče na Adventu mogao je uljepšati samo snijeg koji nažalost nismo dočekali. Usprkos tome, dočekali smo Božić u krugu dragih nam ljudi, dragih nam Karlovčana i njihovih gostiju.
*NAPOMENA! Ovo je isključivo moje subjektivno mišljenje!