Povodom obilježavanja 10 godina postojanja Centra za mlade u Grabriku razgovarali smo s Aleksandrom Podrebarac, poznatijom kao Alex, voditeljicom Centra za mlade.
1. Zašto je pokrenut Centar za mlade u Grabriku?
Priča Centra za mlade u Grabriku traje dugo jer su mladi trebali prostor još krajem 90-ih kada sam ja bila mlada. Iako je postojao Centar za mlade na Gazi, postojala je potreba za dodatnim prostorom jer postojeći jednostavno nije zadovoljavao te potrebe. Ta priča se aktualizirala 2006. godine, da bi 2007. krenuli u osmišljavanje gdje će biti taj prostor, kako će izgledati, koji će bit njegovi ciljevi itd. Kroz te radionice se ustvari došlo do zaključaka, osmišljena je misija i vizija tog Centra i ono najvažnije – njegov model upravljanja i financiranje.
2. Koja su najvažnija postignuća u 10 godina rada Centra za mlade i koje su promjene od osnivanja?
Velike promjene su u odnosu na 2008. godinu. Situacija u gradu i među mladima je bila drugačija nego što je danas. Potrebe mladih su bile drugačije. Najrazličitije je da su danas mladi puno aktivniji no prije 10 godina. Više se uključuju u razne aktivnosti, što udruga ili sami pokreću festivale i manifestacije. Najveće postignuće Centra za mlade je upravo to što je uspio aktivirati mlade ljude, prije svega ih informirati i educirati kako biti aktivan i djelovati u svojoj lokalnoj zajednici.
3. Kako će se Centar za mlade dalje razvijati, koji su novi izazovi koji se pojavljuju?
Definitivno postoje izazovi, postojali su i 2008. godine. Najveći izazov je možda činjenica da sve više mladih odlazi, to je jedan veliki problem kompletne države. Izazov je uvijek pitanje održivosti, odnosno financijska sigurnost i kontinuitet aktivnosti. S tim izazovom se uspješno nosimo već 10 godina, a nadam se da ćemo i u budućnosti. Potrebe mladih se mijenjaju, a program Centra razvijamo upravo u skladu s tim potrebama. Nakon svake provedene aktivnosti radimo evaluaciju, preko Info centra za mlade pitamo što mladi žele i na osnovi toga radimo godišnji program. Svakih par godina se potrebe mijenjaju. Iz početka je bilo bitno radit na komunikacijskim i socijalnim vještinama, tu su srednjoškolci bili većinski korisnici. U jednom trenutku se počelo više pričati o zapošljavanju, kada je problem nezaposlenosti isplivao, bilo je bitno educirati mlade kako potražiti, ali i dobiti posao. Između 2010. i 2013. godine je bila vrlo velika potreba za educiranjem pisanja i upravljanja projektima. Kada su u Centar stigli EVS volonteri popularni su bili tečajevi stranih jezika koje su oni vodili, bile su i liste čekanja. IT radionice isto su bile jako tražene, jer su mladi shvatili da im takve vještine trebaju za budućnosti. Sada se ponovno najviše tražene kreativne radionice, primjerice snimanje i montaža, grafički dizajn itd.
4. Posljednjih godina se u državi stvara negativna klima u radu nevladinih udruga. Imate li podršku javnosti i uprave u svom radu?
Udruge su izuzetno potrebe jer one rade ono što država ne radi. Mi imamo podršku javnosti, ali i surađujemo s resurnim ministarstvom i gradom i županijom jer jednostavno moramo surađivati. Ne možemo sami. Oni su prepoznali naš rad jer otprilike 4000 mladih prođe kroz naše aktivnosti i mislim da je to jako dobar pokazatelj i jako dobar razlog da nas smatraju svojim partnerom.
5. Koja je uloga Centra za mlade u karlovačkom javnom životu i zašto je takav sadržaj uopće bitan u gradu?
U 10 godina Centar za mlade u Grabriku je postao prepoznatljivo mjesto informiranja, edukacije, pogotovo neformalnog obrazovanja, pa čak i kulture jer kroz izložbe mladih autora radimo na razvoju publike i populariziranju mladih umjetnika. Mislim da je Centar za mlade prepoznat u našoj zajednici, ali i u Hrvatskoj. Prije 2 mjeseca smo na konferenciju, koju je organizirala Mreža mladih Hrvatske, bili pozvani kao panelisti jer smo primjer dobre prakse u Republici Hrvatskoj. Ovakav je sadržaj bitan, jer je jako važno da mladi imaju prostor koji je samo njihov. Mnogi gradovi imaju takve prostore, međutim izuzetno je važno da taj prostor bude samo njihov. Da ga oni prepoznaju kao svoj, da imaju dobro okružje, kvalitetne programe i ljude koji su tu kao mentori ili osobe od povjerenja koje im mogu pružiti pomoć i podršku.