Čakovec, 29. rujna 2022. – Zahvaljujući pilot-programu „Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete u Hrvatskoj“ financiranog sredstvima Europske unije, koji u Međimurskoj županiji provodi UNICEF s 11 provedbenih partnera, promijenjeni su nastavni planovi stručno-pedagoške prakse pa tako studenti preddiplomskog sveučilišnog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu dio obvezne stručne prakse odrađuju u neformalnom okruženju Centara igre.
Prvi je to put da su studenti imali priliku praksu pohađati izvan dječjih vrtića, a upravo je osiguravanje takvog pristupa vrlo važno za razvijanje kompetencija i razbijanje stereotipa. U Međimurskoj županiji, u sklopu pilot - programa djeluju tri Centra igre s knjižnicama igračaka – u Orehovici, Držimurcu-Strelcu i Kuršancu. Centri igre, u kojima aktivnosti provode stručnjaci iz POU Korak po korak, pružaju prilike za neformalno predškolsko obrazovanje djece i učenje kroz igru te su izuzetno važni za djecu od tri do šest godina, jer se u neformalnom
okruženju u blizini svog doma druže s vršnjacima te razvijaju potrebne vještine i znanja za uspješnije uključivanje u formalno obrazovanje.
Ususret novoj akademskoj godini doc. dr. sc. Adriana Višnjić Jevtić, docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, istaknula je koristi studentske prakse u neformalnom okruženju Centara igre: „Ova je praksa drugačija od svega što su studenti dosad učili jer rade s djecom kojoj je ovo možda prvi susret s organiziranim oblikom odgoja i obrazovanja, pa je to možda malo zahtjevnije, ali istovremeno im daje veću širinu. U Centrima igre upoznaju djecu koja dolaze iz drugačijeg okruženja i na taj način povećavaju svoje kompetencije. Ovakav način prakse zapravo priprema studente na susrete i djecom s kojom se najčešće ne susreću u vrtićima pa je to dodana vrijednost njihovom obrazovanju.“
Prvi dojmovi studenata, ali i djece i roditelja izrazito su pozitivni. Većina bi voljela da se ovaj segment stručne prakse produži. Studenticu Luciju Škremlin najviše je brinula jezična barijera i hoće li se moći sporazumijevati s djecom jer je Centar igre smješten u romskom naselju, no kaže: „Sve je ispalo odlično! Djeca su baš draga i ljubazna, grle nas, družimo se. Iznenadilo me što ovdje djeca vole slikati i crtati. Djeci u vrtiću je to već neka rutina i nisu toliko oduševljeni time kao djeca ovdje.“
Studentica Anamarija Antolović, koja paralelno odrađuje stručnu praksu i u dječjem vrtiću u Varaždinu, otkriva da primjećuje veliku razliku između rada u dječjim vrtićima te u Centrima igre, ali i kako je, baš kao i kolegice, primijetila vidljivi napredak u svom radu nakon iskustva u Centrima igre. Silvija Oršuš, majka četvero djece koja dolaze u Centar igre u Kuršancu izrazila je svoje zadovoljstvo te istaknula kako djeca, uz crtanje i bojanje, imaju priliku svladati i hrvatski jezik u razgovoru s asistenticama. S njom se složila i Matea Oršuš koja, skupa s djecom, dolazi u isti Centar:
„Kad počne škola i kad moj sin bude išao u prvi razred, sve će znati. Igra se, crta, pjeva. Meni je jako drago što dolaze ovdje“, kaže mama Matea kojoj je najveća želja da njezina djeca jednog dana uspješno završe školu i budu samostalni. Dolasci u Centar igre, koriste i njoj jer je studenti i mentori savjetuju kako kod kuće raditi i igrati se s djecom.
„Veliki iskorak u sklopu EU Jamstva za svako dijete je ova studentska praksa jer po prvi put studenti Učiteljskog fakulteta dolaze u jednu ustanovu koja je smještena u romskom naselju. Osobno me izuzetno veseli što je većina studenata razbila predrasude koje nose kroz život, obrazovanje i susrete s djecom romske nacionalne manjine, a Program „Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete u Hrvatskoj“ izrazili su želju da nastave dolaziti ovdje“, ističe Marijana Sabo, mentorica u Centru igre u Kuršancu i članica tima Médecins du Monde.
Pilot-program „Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete” financiran je sredstvima Europske unije i provodi se u sedam zemalja Europske unije s ciljem osiguravanja pristupa osnovnim uslugama, kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, kvalitetna prehrana, kvalitetni uvjeti stanovanja i usluge brige o djeci, za djecu koja odrastaju u najtežim okolnostima. Republika Hrvatska dobila je priliku da modelira EU Jamstvo za svako dijete u suradnji s Europskom komisijom i UNICEF-om kako bi radila na rješavanju problema dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti, pa je tako ovaj pilot-program usmjeren prvenstveno na djecu s teškoćama, djecu koja žive u osjetljivom obiteljskom okruženju te djecu pripadnike nacionalnih manjina. Provodi se u sedam općina Međimurske županije, a kroz suradnju i znanje provedbenih partnera intervencije se odvijaju u trima područjima: integrirane usluge zaštite djece i podrške obiteljima, usluge rane intervencije te pristup kvalitetnom predškolskom odgoju i obrazovanju.