U četvrtak, 10. listopada 2019. s početkom u 19 sati u Galeriji ZILIK, održat će se otvorenje izložbe "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak.
Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.
Izložba ostaje otvorena do 24. listopada 2019.
O umjetnici:
Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine. Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini. 2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019. 2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.
O izložbi:
San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?
Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. - Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.