Da je Peđa Gvozdić čovjek koji živi za kazalište, uvjerili smo se ulazeći u veliku dvoranu gradskog kazališta Zorin dom. Sat vremena prije jedne od mnogih izvedbi urnebesno smiješne predstave "Karlstadt Kunst Cabaret", još uvijek je trajala proba. Odlučili smo pričekati izvan dvorane. Kako se proba privodila kraju, tako nam je na završetku same probe naš poznati glumac prišao te je intervju mogao početi.
Lovro: Kako je započela tvoja glumačka karijera?
Peđa: Pa, započela je na poziv Sanje Hrnjak, koja je došla u gimnaziju tražeći glumca za jednu ulogu u predstavi. To mi je odmah dalo priliku i želju za uključivanje u dramski studio, koji je tada još bio pod vodstvom pokojnog Berislava Frkića. To je bilo još '98. godine. Uz to sam bio i član kazališne skupine "Kotao" te grupe "Dno", gdje smo kao amateri jako puno uspjeha postizali svojim predstavama na Starom gradu. Nakon toga, čekala me osječka akademija
te suradnja s puno kazališta, od teatra Ulysses, teatra Osijek, HNK Varaždin, teatra Naranča, teatra Gavran itd. I sad sam napokon u Karlovcu nakon završetka akademije.
Lovro: Jesi li, uključivši se u kazalište, odmah znao da je gluma posao za tebe ili ti je trebalo duže vrijeme?
Peđa: Definitivno sam oduvijek to volio. Makar sam u početku glumu gledao kao jedan dobar hobi. Ipak, dolaskom na Brijune u teatar Ulysses shvatio sam da je bez neke konkretne pripreme i pravog školovanja teško uopće uspjeti u tom krugu i da je to uistinu ono što želim. Radio sam jako puno poslova prije polaska na akademiju, ali sam shvatio da je gluma jedina stvar kojom se želim baviti.
Lovro: Jesi li se u bilo kojem trenutku dvoumio između zagrebačke i osječke akademije?
Peđa: Imao sam 18 godina kada sam prvi put došao u Zagreb i vidio kako funkcionira prijemni ispit na njihovoj akademiji. Međutim, osječka akademija ima potpuno drugačiji pristup. Manja je, manje je kandidata i pristup studentima automatski je detaljniji i vrlo individualan. Više se posvećuje pažnje kandidatima, odnosno studentima, upravo zbog toga što je atmosfera više obiteljska i dan danas s akademije imam "prijatelje do groba", kako bi se reklo.
Lovro: U zadnje 2, 3 godine Zorin dom je stvarno obogatio svoj program novim, kvalitetnijim sadržajem. To je sve započelo dolaskom novog ravnatelja, Srećka Šestana, no dosta veliku ulogu imao si i ti. Kako je došlo do suradnje s tolikim brojem glumaca i glazbenika kao što se može vidjeti u predstavi "Karlstadt Kunst Cabaret"?
Peđa: Da, dobro si rekao, prije otprilike 3 godine krenuli smo se više baviti Zorin domom. Naravno, ravnatelj Šestan je tu veliku ulogu odigrao, samim time što nam je dao priliku i otvorene ruke. Vidio je da smo vrijedni, da želimo raditi i da nam je neizmjerno stalo do kazališta. Tako smo krenuli raditi. Iskreno, većinu vremena za suradnju zovem ljude koje znam otprije. Jer mislim da dobru predstavu ne možeš napraviti bez dobre ekipe, to je poput rukometne ili nogometne momčadi. Većinom su to i ljudi s akademije, kao u predstavi Karlstadt Kunst Cabaret. Neki su mlađa generacija, neki starija.
Lovro: U toj predstavi je i tvoj brat?
Peđa: Tako je. I moj brat Vanja koji je trenutno apsolvent 5. godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.
Lovro: Trenutno je Zorin dom kao i tvoj vlastiti dom. Vidiš li ga kao takvog za stalno ili?
Peđa: Ako ovakvi uvjeti ostanu i dalje, apsolutno. Mislim da smo stvarno zahvaljujući tome i napravili toliki uspjeh i definitivno mislim da smo se upisali na kazališnu kartu Hrvatske.
Lovro: I pitanje za kraj. Da nisi glumac, koja bi bila tvoja profesija u životu?
Peđa: Pa vjerojatno bih živio negdje izvan grada haha. Bavio se poljoprivredom, imao kućicu i živio na miru.
Lovro: Hvala ti puno i sretno na predstavi.
Peđa: Hvala i tebi.
Time smo zaključili naš intervju, te se Peđa s kolegama uputio prema garderobi. "Karlstadt Kunst Cabaret" samo je jedna on mnogh predstava koje je Peđa svojim performansom oživio. Tu su i dječje predstave poput predstave "Najbolji prijatelji", urnebesne komedije "Kaos iza kulisa" gdje je na sebi imao i ulogu redatelja, mnoštva lutkarskih predstava, predstava koje su bile gledane čak i u Velikoj Britaniji, poput predstave "Zlatne rukavice". Sa sigurnošću možemo reći da je svojim trudom i radom Peđa odigrao jednu veliku ulogu u obogaćivanju našeg kazališta te pružanju zabave i smijeha svim Karlovčanima. Vjerujemo da je to samo početak.
