Biomasa je materija, biljnog ili životinjskog porijekla, koja sadrži energiju i može se koristiti kao gorivo. U potpunosti je prirodna i iz nje se dobiva električna ili toplinska energija i tekući plin. U kućanstvima se najčešće koristi za zagrijavanje prostorija, grijanje vode i električnu energiju, a njena primjena u industriji najčešće je vezana za proizvodnju vlakana i kemikalija. Iako se potencijal dobivanja energije iz obnovljivih izvora tek treba ostvariti, zanimljivo je da je početkom 19. stoljeća u Engleskoj djelovala tvrtka koja je biomasu koristila za dobivanje plina.
Poticanje korištenja obnovljivih izvora energije, između ostaloga i biomase, proizlazi iz legislative Europske Unije, čiji je glavni cilj do 2020. godine, od ukupnog postotka korištene energije, 20% dobivati iz obnovljivih izvora. Svake dvije godine, zemlje članice Europske Unije, dostavljaju izvještaj kojim prikazuju kretanje prema postavljenom cilju iskoristivosti obnovljivih izvora. Sama biomasa može povećati europsku neovisnost i smanjiti potražnju energije s vanjskih tržišta. Zanimljivo je da će Hrvatska, prema izvještaju iz 2015. godine, dostignuti cilj iskoristivosti obnovljivih izvora energije za 2020.
Procesi pretvaranja biomase u iskoristivu energiju različite su prirode. Postoji toplinska, kemijska i biokemijska pretvorba. Toplinski je proces dominantan i najjednostavniji, a odvija se primjerice izgaranjem drva. Kemijski procesi koriste se da bi se omogućila pretvorba biomase u neki korisniji oblik, najčešće za proizvodnju goriva ili čak za iskorištavanje svojstava samog procesa. U većini slučajeva, prvi korak u kemijskim procesima s biomasom jest plinifikacija i taj je korak ujedno i najskuplji te predstavlja najveći tehnički rizik. Kako je biomasa prirodni materijal, mnoštvo visokoefikasnih biokemijskih procesa nastalo je s ciljem razgradnje strukture materijala biomase te se koriste mikroorganizmi u procesima fermentacije, kompostiranja i anaerobne digestije otpada.
Po vrsti, biomasa se dijeli na drvnu i nedrvnu te životinjski otpad. U drvnu biomasu spadaju ostaci i otpad nastao pri piljenju ili brušenju. Često je to otpad koji opterećuje poslovanje drvno-prerađivačke tvrtke te može služiti kao gorivo u vlastitim kotlovnicama ili kao sirovina za proizvode, što ju čini jeftinijim i kvalitetnijim gorivom od šumske biomase. Pod nedrvnu biomasu spadaju ostaci iz poljoprivrede kao što su slama, stabljike, koštice ili ljuske. Ta hetereogena masa ima nisku ogrjevnu vrijednost zbog visokog udjela vlage i različitih primjesa. Biomasa iz životinjskog otpada dobiva se anaerobnom fermentacijom ili spaljivanjem pri čemu se dobiva bioplin.
U videu koji je snimljen u sklopu projekta „Energy generation“ predstavljen je Pierre Bosshard, koji je na zanimljiv način iskoristio pogodnosti biomase. Osim što je pronašao jeftinije rješenje za grijanje svoje kuće i vode, čak je i zaradio prodajući biomasu drugima. Za njega je još jedna od prednosti korištenja biomase, fizički rad, s obzirom da treba uložiti puno truda i vremena kako bi se ona pripremila za korištenje.