”Trogodišnji preddiplomski studij Produkcije na ADU ustanovljen je kao pregled sveukupnosti menadžerskih, ali i umjetničkih aspekata svjetskog, a naročito hrvatskog kazališta i filma. Organiziran je s ciljem da ukaže i razvije kod studenata vještine i znanja potrebna za uspješan proces poslovnog menadžmenta s naglaskom na praktičnim poslovima produkcijskog (organizacije), ali i s osnovama kreativnog menadžmenta (produkcije) u području suvremene produkcije filmskih, kazališnih i ostalih izvedbenih umjetnosti i medijskih produkata”, navodi službena stranica Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Mijenja li se priča iz perspektive studenta? Postoji jedan način da saznamo, tako da pitamo!
Naša prva studentica ove sezone dugogodišnjim volontiranjem stekla je vrijedna znanja, a danas ih svakodnevno koristi i nadopunjuje na studiju koji je za nju bio ”logičan odabir”. Vrijedna i ambiciozna Laura, za koju je predugo spavanje čisto traćenje vremena, svakodnevno se brine kako bi dan kvalitetno iskoristila.
1) Bok! Reci nam nešto o sebi!
Bok, ja sam Laura i imam 20 godina. Rođena sam i odrasla u Karlovcu. Nakon Osnovne škole Grabrik upisala sam opću gimnaziju, a trenutno sam studentica 2. godine preddiplomskog studija produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Volim putovanja, posjećivanje raznoraznih festivala (od filmskih, kazališnih do glazbenih, folklornih i sl.), različite sportske aktivnosti (iako u većini njih nisam baš najspretnija, ali to me svejedno ne sprječava da se tu i tamo malo osramotim). Veliki gušt su mi i izlasci s mojim curama, kada se uz veselu glazbu mogu dobro zabaviti, naplesati, naskakati i pjevati iz sveg glasa (kažu da lijepo pjevam, ali me teško za slušati). Posebno bih istaknula kako jako volim kuhati, istraživati i isprobavati nove recepte (što je, s obzirom na popunjenost mojih polica ne knjigama, nego raznoraznim teglicama, kutijama, posudicama s namirnicama, jasno svakoj osobi koja kroči u moju sobu u studentskom domu). Možda jednog dana otvorim i neki restač, tko zna! Kada bih se sama morala karakterno opisati, rekla bih da sam uporna i tvrdoglava (majka bi nadodala „ko mazga“), organizirana, snalažljiva, pedantna, a istovremeno mogu biti i dosta neuredna, haha, (ponekad) neodlučna (evo, ni sada se ne mogu odlučiti jesam li takva samo ponekad ili generalno, haha), (pre)osjećajna i preosjetljiva. A kada bih se karakterizirala riječima svojih prijatelja, onda sam ponekad „mama društva“ (koja se brine da je svima toplo, da nitko nije gladan i žedan itd.), a ponekad jednostavno Zlaura (objašnjenje ovog pojma nekom drugom prilikom ?).
2) Zašto si odabrala studirati produkciju?
Osvrenem li se na svoj „put od malih nogu“ pa sve dosada, rekla bih da je produkcija bila sasvim logičan odabir, samo mi je bio potreban netko tko će mi reći: „E, to ti je produkcija!“ Imala sam čak dvije koje su mi „bacile bubu u uho“, a to su bile Marija Ratković Vidaković i Ksenija Sanković, mogla bih reći da su one uvelike „krive“ što je produkcija bila moj prvi i, zapravo, jedini odabir. Naime, još sam od osnovne škole na neki način sam povezana s umjetnošću; od 1.razreda plesala sam show dance/suvremeni ples kod trenerice Sanje Tek u Studiju 23, a nedugo nakon toga počela sam se baviti i folklorom u FA Matija Gubec zahvaljujući kojem sam posjetila mnoga mjesta u Europi i svijetu. Tako sam zavoljela putovanja i upoznavanja novih naroda, kulturi, ali ponajprije naš hrvatski folklor i običaje o kojima me najviše naučio naš voditelj Dražen Makarun. U 6. razredu prvi put sam volontirala na Filmskoj reviji mladeži&Four River Film Festivalu. Mislim da se tu dogodio taj „klik“, čega tada još uopće nisam bila ni svjesna. Kasnije sam se uključila i u rad Kinokluba Karlovac, sudjelovala na radionicama i projektima te polagano upoznavala filmsku umjetnost. Kazališnu umjetnost zavoljela sam jer sam 4 godine bila članica Dramskog studija GK Zorin dom. Ona zbog koje danas na kazalište i kazališnu umjetnost gledam iz jedne drugačije perspektive zove se Sanja Hrnjak. Uz sve navedeno, uvijek sam tražila još neku dodatnu aktivnost, zadatak, posao jer jednostavno se stalno nešto moralo događati, dan je morao biti ispunjen do kraja da bih ga smatrala „kvalitetno provedenim“. Predugo spavanje očito oduvijek smatram potraćenim vremenom. I kada sam krajem 3. razreda srednje škole već polagano trebala razmišljati o potencijalnom fakultetu koji ću na godinu upisati pa tako i o poslu kojim ću se u životu baviti, znala sam samo da mora biti nešto kreativno, dinamično, „da nije svaki dan sve isto“ (rečenica koju sam uvijek ponavljala kada bih opisivala što želim upisati, dok još nisam čula za pojam produkcija), da je povezano s ljudima i međuljudskim odnosima, organizacijom, planiranjem i umjetnošću. Uskoro sam shvatila da sam nekim laičkim rječnikom zapravo govorila o produkciji.
3) Živiš li u Zagrebu ili putuješ? Je li bilo teško pronaći smještaj?
I prvu, a evo, sada i drugu godinu studiranja živim u studentskom domu. Na početku nisam željela ni čuti o životu u malom sobičku gdje nemaš svoj mir i privatnost, gdje kupaonicu i WC moraš dijeliti sa svima na katu. No, nakon prve godine provedene u domu, mogu reći da mislim da bi svaki student, ako već ima priliku, trebao provesti makar jednu godinu živeći takvim načinom života jer je život u domu studentski život u punom smislu te riječi! Kad sam shvatila da postoje i mnogobrojne prednosti poput činjenice da si stalno okružen mladim ljudima, konstantno se održavaju neka (ne)orgnizirana druženja, zabave, kvizovi, natjecanja i sl., puno lakše, bez nekog straha i zadrške, obratiš se nepoznatim ljudima, s nekima od njih se možda bolje upoznaš i sprijateljiš...Tada svi ovi nedostaci koje sam navela na početku postaju manje bitni, privikneš se na njih i naučiš živjeti s njima. Na prvoj godini sam gotovo svaki vikend „trčala“ kući tako da mislim da još i nisam život u domu i na Savi doživjela „kako spada“. Zato se i veselim ovoj novoj studentskoj godini koja dolazi jer planiram češće ostajati u Zagrebu.
4) Koja je najbolja stvar u vezi tvog faksa? S čime si posebno zadovoljna, a s čime baš i ne?
Zasada sam stvarno zadovoljna i sva moja očekivanja su ostvarena. Naravno, postoje i neki aspekti koji bi se mogli poboljšati, no oni su više neke tehničke prirode nego što se tiču same nastave i samog ustroja odsjeka produkcije. No, čini mi se da još uvijek nisam dovoljno dugo na ovom fakultetu da bih u potpunosti (objektivno) mogla sagledati sve njegove pozitivne i negativne strane. Hm..evo, ako malo bolje razmislim, jedan nedostatak bi možda bio što, kada me netko upita što studiram, potrebno mi je jedno duže vrijeme prvo – da izgovorim cijeli naziv (Odsjek produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu), zatim – da objasnim kako nakon što završim faks neću postati glumica poput Zrinke Cvitešić i na kraju – ukratko objašnjavanje što je produkcija jer zapravo je vrlo malo ljudi informirano što uopće znači biti producent, a kamoli da postoji fakultet na kojem se isti može školovati. Ipak, ono što zaista s pravom mogu istaknuti kao neke među boljim stvarima i čime sam posebno zadovoljna jest međusobna povezanost studenata gotovo svih naših odsjeka i činjenica da veliki dio nastave čini praktični rad. Radeći zajedno na različitim zanimljivim projektima međusobno se upoznajemo, umrežavamo, učimo, a ujedno već i na prvoj godini radimo ono što će u bliskoj budućnosti, vjerojatno, biti profesionalni posao. Sviđa mi se što je odnos s profesorima mnogo opušteniji i više prijateljski u odnosu na srednju školu ili ostale fakultete. Imam dojam da većina profesora već na samom početku na nas gleda više kao na svoje buduće kolege, nego samo kao na studente. Uz to, nas studenata je veoma malo, na Odsjeku produkcije svega 7, a na prvoj godini sveukupno 50-ak. Zbog toga je povezanost, bliskost među nama automatski puno veća u odnosu na druge fakultete.
5) Što radiš kada ne učiš? Imaš li dovoljno slobodnog vremena?
Uz dovoljno jaku želju i volju te uz malo organizacijskih vještina i truda, smatram da se sve stigne i može uskladiti, bez obzira na fakultetske/poslovne obaveze. Možda zvučim „klišejasto“, (mala nadobudna producentica koja je tek prvu godinu završila), ali zaista tako i mislim! Haha ?. Tijekom prve godine studiranja koju sam uspjela završiti u ljetnom semestru sa zadovoljavajućim uspjehom, redovito sam dolazila doma, izlazila skoro svaki vikend (ponekad se znala zalomiti i koja srijeda), putovala sam, odlazila u kino, kazalište, na festivale, izlete, trenirala, svakodnevno kuhala, odlazila na kave s prijateljima, a jedno vrijeme i radila...Ustvari, uspjela sam raditi sve ono što volim i što moram. Drago mi je da socijalni život nije „patio“ zbog fakultetskih obaveza i obrnuto. Vjerujem da je jedan od razloga i to što je obujam gradiva, teoretskog znanja koje moramo naučiti i usvojiti manji u odnosu na gradivo u gimnaziji i neke druge fakultete. No, to teoretsko znanje i sjedenje za knjigom se na našem fakultetu zamjenjuje provođenjem sati i sati na glumačkim probama (klasama), često i vikendima, ili vraćanjem s noćnih snimanja u 3, 4 ujutro po hladnoći ili odlascima u HNK po scenografiju i kostimografiju po nekoliko puta i nošenjem istih neobičnih predmeta po gradu (npr., jedan kolega hodao je po Ilici s ogromnim križem u ruci, drugi su nosli WC školjku, treći jubox itd.). Ponekad navedeno zna biti naporno i teško, no u konačnici je daleko zanimljivije i zabavnije, a u slučaju našeg fakulteta, rekla bih, i puno korisnije od danonoćnog sjedenja za knjigom.
6) Kako si učenik može povećati šanse da upadne na produkciju?
Za „upad“ na Odsjek produkcije brojke izgledaju ovako: 80% prijamni ispit, 10% matura i 10% ocjene. Dakle, ako se dvoumite oko toga hoćete li, recimo, učiti kemiju 5 sati i propustiti kazališnu predstavu na koju ste planirali ići, ali eto, „stisli“ su vas testovi, radije učite kemiju 3 sata i odite na tu predstavu. Na prijamnom će biti bitan broj odgledanih predstva, filmova, pročitanih knjiga, a ne broj petica iz kemije u imeniku. Hoću reći da, ukoliko osoba zaista želi upisati studij produkcije, bitno je „znati sve o nečemu i nešto o svemu“ (jedna od prvih karakteristika producenta koju sam čula na prvim predavanjima našeg čuvenog profesora). Na početku je i meni ta rečenica zvučala pomalo nemoguće, zastrašujuće, no sad vidim da nije daleko od istine. Ukratko, osoba mora biti informirana općenito o kulturi, filmskoj, kazališnoj, književnoj, umjetničkoj sceni na domaćoj i svjetskoj razini. Poželjno je pogledati što više (hrvatskih) filmova i kazališnih predstava, posjetiti neke od vodećih filmskih festivala u Hrvatskoj...A puno znači i volontiranje na istim festivalima, sudjelovanje na raznim radionicama i edukacijama povezanima s filmom/kazalištem...Uz to, bitna je osobnost pojedinca, malo snalažljivost na licu mjesta i malo dojam koji ostavi na komisiju prilikom samog prijamnog ispita, a veliki dio čini nešto na što je zaista nemoguće utjecati – sreća!
7) Što općenito rade ljudi tvoje struke nakon fakulteta i koji su tvoji planovi?
Prvo bih naglasila da je preko 90% diplomiranih producenata zaposleno u struci, a velika većina u struci počinje raditi i tijekom studija. Produkcija je zaista „široko polje“. Na preddiplomskom studiju podjednako smo fokusirani i na kazalište i na film, točnije rečeno i na produkciju scenskih i izvedbenih umjetnosti te audiovizualnih i multimedijskih projekata. Iako bih voljela raditi i na nekim kazališnim projektima, mislim da ću ipak „završiti“ na filmu i audiovizualnoj strani. Želja mi je sudjelovati u profesionalnoj filmskoj produkciji, kao u televizijskoj produkciji serija, emisija i sl. Također, privlači me i organizacija različitih manifestacija, čak i ne nužno filmskih, kulturnih ili umjetničkih, a s produkcijom je i to moguće. Mislim da je upravo zbog takvih širokih mogućnosti i različitih poslova kojima se mogu baviti nakon završetka faksa produkcija zaista moj pravi izbor!
8) Planiraš li se nakon studija vratiti u Karlovac?
S obzirom na karakteristike poslova kojima bih se voljela u budućnosti baviti i na neke moje ambicije, zasada mislim da će Zagreb postati moje trajno prebivalište. No, uvjerena sam da će Karlovac, ma gdje god bila i živjela, uvijek biti grad u koji ću se vrlo rado vraćati i tražiti načine kako bih nekako bila povezana s njime!
Praktična vježba u 2. semestru iz kolegija "Rad na TV projektu II" koja se zove "PROMO FILM" - https://youtu.be/KdXpni0nDS4
Ukoliko imaš ikakvih pitanja za Lauru, možeš joj se obratiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Želiš podijeliti svoje iskustvo studiranja? Javi nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.