Takozvani „seen“, po naški „vidjeh da si mi poslala poruku, pročitah ju, al' si toliko beznačajna i mizerna da mi se ne da pomaknut ni srednji prst do tipkovnice da ti odgovorim“, sve je češći fenomen među članovima najnovije subkulture 21. stoljeća, Homo digitalicusima.
Gruba slikarska platna, ledeni mramor i požutjele stranice išarane tintom svjedoče o stotinama srdaca koja su se nad njima zgrčila – ukočila – slomila. I bol koju su krvarila opisala je Mjesečevu sonatu, Kanconijer, Suncokrete – postala ekstazom za one koji su svoje srce davno izgubili ili ga pak nisu ni imali da na njemu osjete kako nadahnuće zna boljeti. Mazohizam naravno nije potreban, ali je poželjan, rekli bi trubaduri ukočena vrata nakon dvanaest sati koje su proveli zureći u prozor neke punije renesansne djeve – ili moja malenkost, stopala izranjavanih ne u rovovskom ratu (tako mi Majčice Rusije) već u baletnoj dvorani bjesomučnim i histeričnim bacanjem, valjanjem, trganjem i puzanjem po podu – drugim riječima: uobičajenim satom suvremenog plesa. Jer strast je ono što nas diže i ono što nas spušta, što nas tjera da usamljeni lutamo i što nas spaja.
Izvor te užarene boli ponekad je slučajan pogled o kojem razmišljamo do iznemoglosti pokušavajući ga odgonetnuti, katkad riječ koja je pogrešno odzvonila, nekad i ona tako rječita tišina u četiri oka, na dva ekrana, ili pak samo na jednom. Takozvani „seen“, po naški „vidjeh da si mi poslala poruku, pročitah ju, al' si toliko beznačajna i mizerna da mi se ne da pomaknut ni srednji prst do tipkovnice da ti odgovorim“, sve je češći fenomen među članovima najnovije subkulture 21. stoljeća, Homo digitalicusima.
Homo digitalicus, hominid je sa stopostotnom genetskom predispozicijom za skoliozu, kifozu i lordozu te glasnicama čija uloga u ovog bića znanstvenicima još uvijek nije poznata uzevši u obzir da je jedina glasovna manifestacija misli digitalicusa pokoja psovka u slučaju slabog internetskog signala. Fizionomija većine jedinki ovisi o njihovoj preferenciji Instagrama ili Twittera, i dok izgled stanovnika Twittera još nije poznat, zaljubljenici će u Instagram, a slobodno mogu reći i zaljubljenici u same sebe u većini slučajeva imati isklesana tjelesa u kontrapostu, pune, napućene ili nadopunjene usne u širokoj paleti boja crvenog spektra, pogled koji probada i dira točno u dušu koja istom plače, bilo zbog neviđene ljepote ili neukusne količine sjaja koji mu je podario Filter naš svakidašnji – isti onaj koji nas je blagoslovio sušom. Sušom, narode, neviđenom sušom! Celulita ni za lijek, a oni koji ga i imaju, skrivaju ga pod cijenu društvenog života. Ekstremističke skupine gladnih celulita uspješno se drže pod kontrolom države najnovijim postavkama kamere pametnih telefona čija je učinkovitost neupitna, a svaki miligram masnog tkiva ispeglan je u automatskoj postprodukciji selfija zajedno s gnojnim vulkanima i rudom bogatim gorjima nastalim tinejdžerskom orogenezom.
Ako je suditi po Rječniku web. kratica i vodiču za novajlije Kako postati i ostati ultimativna seljačina na društvenim mrežama, inteligencija je ovih fascinantnih životinja ograničena kao i broj znakova kojima se mogu predstaviti kad petkom navečer u svojim najbjeljim gaćama, maminom ružičastom ogrtaču i šlapama prekrivenim tankim slojem neke skorene žute mješavine, istom jedinim koje se još mogu pohvaliti potplatima, izađu na Fejsić ili Snapchat s pomno isplaniranom strategijom za zavođenje buduće peračice rublja i svoje ljepše, ako ništa, barem čišće polovice. Na vašu sreću, dopušten je broj i više no dovoljan da se definirate kao „Muškarac, bijel, katolik, hetero, Golf 2“ – uostalom, samo je to i bitno.
Bitno kao što je i svakodnevno naglašavanje i oglašavanje broja nezaposlenih, broja onih koji su predobri da bi se zaposlili, novog rekorda u broju kava koje su saborski zastupnici ispili prije no što su zaspali u svojim klupama ili broja Ante Starčevića koji će morat' zasukat' rukave i uhvatit' se u koštac s vinogradom poslije tuče. Voćka poslije kiše vjerojatno je jedan od romantičnijih i pastoralnijih prizora pri kojima vam se pluća ispunjaju blaženstvom i mirisom asfalta koji isparava u daljini, ali vinograd poslije tuče – gadna stvar. Gdje god da se okreneš, nadute, glatke bobice krvare u agoniji, lišće treperi nemoćno primivši nekoliko zrna, grane slomljene naginju se k vlažnoj zemlji kao da više i nisu dio tijela, a lahor cvili provlačeći se između utihlih zgnječenih glava.
Baš nikome ne bih poželjela da vidi taj prizor, pogotovo ne još neformiranim vjetropirima, karakterima djece. No zanemarimo li moje želje i pomirimo se s činjenicom da danas većina roditelja ne zna gdje im je dijete ako nije na čuvanju u školi ili negdje na fronti ne skida Nijemce jer je Duty zvao, nije nemoguće ni da pioniri trče po tuči. Po slobodnoj procjeni, ni devet sati provedenih pred računalom, ni prehrana širokog spektra ponude McDonald'sa i Burger Kinga, pa ni nedostatak komunikacije sa svojim Stvoriteljem i njegovim poslanicima, ne mogu uzrokovati psihološku štetu tih razmjera kao što to čini trčanje po tuči u kratkim rukavima i platnenim tenisicama na 15 Celzijusa. I tako, dragi roditelji, od klinca avanturista s još mekom lubanjom podložnom snažnim udarcima koje uzrokuju scene seksa u domaćim filmovima i u prvom redu tuča, dobijemo mladog prosperitetnog kretena koji će poruku neovisno o tome završava li ona točkom, uskličnikom ili upitnikom, SEENATI.
Veterani ovog nadasve popularnog sporta čija je isplativost upitna, narodni heroji koji su dužinom svojih 'seen' lista ušli u urbanu legendu, žele ostati jednako tako tajanstveni, skriveni duboko među sjenama, sigurni od bijesnih žrtava „seena“. No ipak otkrivaju kako svoje grijehe ne čine svojevoljno ili, ne daj Bože, namjerno, već je u tim nesretnim slučajevima presudan faktor sreće, opterećenosti kućne mreže povećim brojem ili brojem povećih crnih udovica i njihove omladine tankih udova, bez dlake na jeziku i na bradi, te rasporedom emitiranja Profesora Baltazara, Ručka za sutra s Podravkom ili Života na vagi. (Ne strepite! O kontroverznom promicanju prehrambenih ideologija na dvama različitim kanalima udaljenim ni više ni manje od jednog klika, bit će riječi nekom drugom prilikom.) Naime, statistika pokazuje kako je najveći broj poruka 'seenan' upravo između 19.30 i 20 sati – baš kad nam uvaženi mag i analitičar službeno hrvatskog dijela neba i neba nad Piranom, Vidoviti Vakula, predviđa sudbinu za predstojeća 24 sata. Slučajnost? Možda. Podvrsta Homo digitalicusa, homo seenamens neće se složiti s potonjim jer gledanje vremenske prognoze za kolektiv vrste predstavlja najuzbudljiviji dio dana i neizostavan ritual međusobnog povezivanja i obnavljanja veza među članovima koji se tijekom te tri minute dive svojoj veličanstvenoj domovini 'van koje, ako je suditi po Vakulinoj čarobnoj karti, nit' pada kiša, nit' sja sunce, a mrak i neznanje haraju planinskim stranama.
Negdje u tom rogu, osamljene i prozirne poput mjesečine, čuče žrtve 'seena' zbunjene, katkad i bijesne na same sebe ili pak one pokvarenjake što su njihovo povjerenje prokockali. A onda, kada malo toga pomaže, tu je STVARNI SVIJET 500 mg! Dosta vam je Homo digitalicusa koji na vaše poruke nisu u mogućnosti odgovoriti zbog serije blažih srčanih udara koji se javljaju baš u najgore vrijeme, kad lampica na vrhu ekrana zatreperi? Zbog 76 stranica filozofije koje se već četvrti put dokazano neće naučiti same od sebe ili zbog neplanirane havarije avanturističkog duha u pratnji spontanog pobačaja svake odgovornosti i još spontanijeg uspona na trudnim suncem obasjane obronke Medvednice u jedan bezličan utorak? Samo jedna kapsula Stvarnog svijeta 500 mg s vašeg će lica obrisati tri tjedna purpurnih podočnjaka i strah od onog svima dobro znanog konobarova pitanja koje nas na neki misteriozan način uvijek uhvati nespremne: „što ćete naručiti?“. Tako je malo dovoljno da 'probijete ekran' i s još jednim narodnim herojem započnete razgovor u četiri oka, četiri ruke i noge, šezdesetak zubi i nula ekrana. A nijedan ekran znači nijedan „seen“ odnosno puno kvalitetno provedenog vremena s drugim Homo sapiensom. Ukoliko ste prokleti, nesretni slučaj kojem nema pomoći, kad se iz vedra neba izrodi neugodna tišina, svoje artritisom zahvaćene palčeve zagurajte duboko u džepove i jednostavno se smješkajte.