E i tak, uglavnom PISA kaže da u glavama naših učenika rastu krumpiri koji se samo kotrljaju unutra ali djeca ne znaju iz tog krumpira u određenom posegnuti za znanjima i vještinama kako bi riješila neki problem. Što zapravo nije niti čudo kad ih još uvijek tjeramo da zapamte gomile nebuloznih činjenica koje će isparit dok kažeš „sarma“.
Neki dan sam naišla na članak o prošlogodišnjim poraznim rezultatima PISA istraživanja (objasnim dolje što je to ako ne znaš dragi čitatelju :)). Ali to je bio samo jedan članak spram onih milijardu članaka koji se bave superultra važnijim temama kao primjerice o tome kako Lana Jurčević pozira u jutarnjem ogrtaču jer je jadna prehlađena morala ostat doma u piđami, Nina Badrić ima super novu boju kose po 17 put u ovoj godini, kako je Kolinda dobila šleper srpskih čokoladica (valjda je sv. Nikola mislio da je bila jako dobra ove godine :D), i the winner – kakve alge blanšira Jennifer Aniston da bi imala onakvo tijelo u 48.godini, uz ključne savjete nabrojane u rubriku called: „budi kao Jennifer“. Zbilja?? Zar ima toliko maloumnih (oprostite na izrazu) ljudi kojima pored crnih brojki i silnih natpisa o tome kako nam djeca imaju sve manje samopouzdanja, kako se povećavaju stope anoreksije, bulimije i drugih "modernih" bolesti i ovisnosti koje proizlaze iz nezadovoljstva sobom, usude pisat takve nebuloze? I kako ti uopće kao jednom novinaru padne na pamet napisati članak o tome „što trebaš točno jesti i kakav smoothie smućkati da budeš kao Jennifer?? Kae s glavom?! Reko bi ti jedan moj lega… Osim šta nam djeca nikad nisu bila nesigurnija u sebe i željnija dokazivanja, pored toga još ispada da uz sve te silne modernizacije i tehnologizacije ne znamo više koristiti mozak. Kao što rekoh, zaintrigirao me taj članak od neki dan koji spominje kako smo „briljirali“ u zadnjem ciklusu PISA istraživanja. Da ne misliš da pričam o kosom tornju, pojasnit ću malo što je PISA (opća kultura, moraš to znati!!)
Što je uopće PISA?
PISA (Programme for International Student Assessment) najveće je međunarodno obrazovno istraživanje koje ispituje znanja i kompetencije učenika u dobi od 15 godina. Provodi se u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i partnerskim zemljama svake 3 godine Provedeni PISA ciklusi su: 2000., 2003., 2006., 2009. i 2012., 2015.).
PISOM se ispituju znanja i sposobnosti iz triju područja: matematičke, prirodoslovne i čitalačke pismenosti.
Zašto 15-godišnjaci?
Istraživanje se provodi na učenicima u dobi od 15 godina jer se u većini zemalja članica OECD-a učenici tada bliže kraju obveznog obrazovanja. Iz tog razloga želi se ispitati u kojoj su mjeri usvojili znanja i vještine neophodne za potpuno i aktivno sudjelovanje u današnjem društvu. Cilj PISA istraživanje nije ispitati koliko dobro učenici mogu reproducirati naučena znanja, već koliko dobro učenici mogu primjenjivati ta znanja i te vještine u novim situacijama i nepoznatim okruženjima, u školi i izvan nje.
Rezultati
U četvrtom ciklusu PISA istraživanja iz područja prirodoslovlja, u kojem su sudjelovali prošle godine, hrvatski učenici su, kao i svih prijašnjih godina, postigli ispodprosječne rezultate. S 475 bodova svrstali su se na 37. mjesto među ukupno 72 zemlje koje su sudjelovale u istraživanju.
Najbolji je Singapur s 556 bodova, a slijede Japan s 538 bodova i Estonija s 534 boda. Od europskih zemalja osim Estonije visok rezultat postigla je i Finska koja se plasirala na 5. mjesto, iza Tajvana. Susjedna Slovenija s 13. mjestom na svijetu, na trećem je mjestu među europskim zemljama.
Hrvatska se nalazi iza Mađarske i Litve, a ispred Argentine, Islanda i Izraela. Međutim, posebno zabrinjava činjenica da rezultati hrvatskih učenika stalno padaju i od 2006. godine broj postignutih bodova smanjio se za 18. U desetak godina koliko sudjelujemo u PISA istraživanju, koje se provodi svake tri godine, zadovoljstvo naših učenika učenjem prirodoslovlja palo je za deset posto.
U prošlogodišnjem ciklusu PISA istraživanja kojim su obuhvaćene 72 zemlje i 540 tisuća učenika, uz poznavanje prirodoslovlja koje je bilo glavno područje testiranja, provedeno je i ispitivanje matematičke i čitalačke pismenosti. I u tome su rezultati naših učenika ispodprosječni. U matematici su se plasirali na 41. mjesto s 464 boda, a čak 32 posto učenika nema osnovne matematičke kompetencije. Bolji rezultat u matematici postižu dječaci. U čitalačkoj pismenosti Hrvatska je na 31. mjestu s 487 bodova, a u tome su djevojčice bolje.
Čemu još služi PISA?
PISA je osim toga s vremenom postala i svjetsko mjerilo za ocjenjivanje kvalitete, pravednosti i učinkovitosti školskih sustava. Kroz identificiranje obilježja visokouspješnih školskih sustava, PISA omogućuje vladama i edukatorima da identificiraju učinkovite politike koje zatim mogu primijeniti na svoje lokalne kontekste.
Više o PISA testiranjima možeš saznati na službenoj stranici http://pisa.hr/
Eh da… To sve zvuči vrlo lijepo i korisno, međutim na kraju se ti rezultati svode na „rangiranje“ zemalja te međusobno natjecanje. Kompetitivnost nije loša kada je ona „zdrava“. Međutim, diskutabilno je treba li se doista voditi prema rezultatima PISE koja govori da je bolja ova ili ona zemlja. Vrlo je teško uspoređivati XY nacionalnih obrazovnih sustava i učeničkih glava koje uče prema različitim programima, u različitim uvjetima, i kasnije proglasiti najboljeg ili najgoreg.
Pozitivna strana je možda to što PISA rezultati mogu ukazati na primjere dobre prakse. No isto tako je upitno koliko je poslije ispravno tvrditi da „svi trebaju biti kao Singapur“. Kako je to uopće moguće? Da je tako jednostavno preslikati dobar obrazovni sustav tada bismo već od davnih dana sve imali hvalevrijedne sustave, i svi bismo bili uspješni. No dobre politike i dobre prakse nije moguće samo tako „presaditi“ u okvir vlastiti nacionalni kontekst, gdje vladaju drukčiji zakoni, mogućnosti, drugačije raspolaganje financijskim, ljudskim i tehnološkim resursima. Uvijek o obzir treba uzeti i kontekst tj.okruženje i resurse kojima se raspolaže.
To je kao da imaš njivu na kojoj super uspijeva krumpir, i onda čuješ od susjeda da on ima ultra-mega-giga-super finu krušku koja savršeno sazrijeva pa odlučiš jednu sadnicu iščupati s njegove zemlje i zapiknut na svoju njivu. Gle čuda, nakon nekog vremena ta kruška uvene. I šta onda? Gle malu voćku poslije kiše, umrla je i ne postoji više. Zašto? Jer si ju posadio u zemlju koja je pogodovala za rast super krumpira od kojeg se onesvijestiš kad ga mamica zapeče uz nedjeljno pile, a kruška je trebala neko drugo okruženje i sastav tla kako bi dala fine kruškice. E i tak, uglavnom PISA kaže da u glavama naših učenika rastu krumpiri koji se samo kotrljaju unutra ali djeca ne znaju iz tog krumpira u određenom posegnuti za znanjima i vještinama kako bi riješila neki problem. Što zapravo nije niti čudo kad ih još uvijek tjeramo da zapamte gomile nebuloznih činjenica koje će isparit dok kažeš „sarma“. A oni to već i sami znaju pa umjesto bubanja tih suhoparnih podataka radije odu na fejsač i onda nažalost pročitaju da „ako žele bit lijepi i mršavi trebaju miksat smoothie s algama“. Neki onda možda probaju brzo posadit algu doma u teglicu jer im njihov krumpir u glavi nije šapnuo da alge rastu u vodici a ne u zemlji, i onda kad algica ne naraste se on/ona baci u očaj i skuži kak je glup/a i kak nikad neće bit ko Jennifer pa od muke ode pojest teglu čokoladica. Teglu koju kasnije još od grižnje savjesti odluči „vratiti“ u wc školjku. I tak dobijemo još jednog nepotrebnog pacijenta koji troše pare u našem zdravstvenom sustavu, a da su se te iste uložile u obrazovni sustav i da je netko naučio djecu kaj raste u vrtu, a kaj u vodici, ne bi toga bilo. Isto tako da nemreš imat novinarsku diplomu i pisat članke o tome da netko treba postat Jennifer ili da si treba kupit šlafrok ko Lana Jurčević da izgleda sexy i dok je bolestan. Jer to znači da ta ta diploma ne vrijedi pišljivu bobu i da je bolje da si išao kopat krumpire. I let's face it, kad si bolestan nisi sexy nego si Rudolf. I ne sjajiš ko mala voćka poslije kiše nego si visibaba koju je pokosio debeli mraz, a tvoj krumpir u glavi ti jedva dopusti da srkneš tanjur mamine juhice a kamoli da ideš lupat selfije za instač. Stoga, obzirom na to da je vani minus kakav bi trebao biti na računu gore spomenutih super novinara, rađe papaj puno voćkica i krumpira (jer i u njemu ima puno vitamina C!), a umjesto da štrebaš svakojake gluposti, nauči barem dio koji smatraš da će ti u životu koristiti i poslje toga umjesto alge odi probat zasadit krumpir, ili barem pšenicu sada za sv. Luciju, i vidi što će se dogoditi! Možda ćemo tako na sljedećim rezultatima PISE u 2018. moći pohvaliti da naša djeca imaju krumpire u tegli, ali i da je od onih u glavicama ipak nešto proklijalo :)
