Pred nekoliko godina sam na jednoj konferenciji čula rečenicu koja mi se urezala duboko u pamćenje: „Danas školujemo djecu za zanimanja koja još ne postoje“. I to je takva istina, da ne može biti veća...
Hellouuu :) Faks je malo (dosta) stisnuo od početka pa moje crtice baš i nisu uznapredovale kako sam si ja to zamišljala, ali evo potrudit ću se to popraviti (hoću šefeee!)
Ovu crticu posvetit ću priči o vještinama i kompetencijama. Da, da, to su one riječi koje stalno bruje u javnosti u posljednje vrijeme, 'ispadaju iz usta' svim političarima i onih koji to žele postati, tu su naravno i fakulteti koji nastoje svoje studente 'napucati' širokim opsegom znanja i kompetencija kako bi ih osposobili za tržište rada, 'kompetencije potrebne za ovo, kompetencije potrebne za ono'. Svi ovi naši političari u usponu, a i oni u padu (ok i oni koji su već pali davno i duboko ali još uvijek se grebu za svoj dio kolača) vole onu krilaticu 'Hrvatska je društvo znanja'. Eh sad, kako smo mi odjednom postali pametan, visoko educiran narod, sada ne samo hrvatski već i europski građani, te kompetencije su doplovile i do naše Hrvatske- doduše nekim zakašnjelim vozom kao i sve drugo, ali okej. U načelu su te kompetencije zgodan izraz i super stvarčica. Za one koji možda nisu sigurni o čemu ja to brljam- najjednostavnije rečeno; to su sva znanja, vještine i ponašanja koja nam pomažu da svakodnevno izvršavamo neke radnje i obavljamo različite zadatke.
Oko tih famoznih kompetencija dalo bi se puno pričati, no ono što mene trenutno najviše brine u cijeloj toj priči jest sljedeće. U posljednje vrijeme stalno slušam kako sve te vještine i kompetencije koje nama danas pokušavaju usaditi, sutra možda više neće vrijediti. Pa će ovo zanimanje za koje se danas školujemo, sutra zamijeniti neko njemu slično, samo 'apgrejdano'. Drugim riječima, ovo sve što tebe i mene danas u školi/ na faksu uče, muče, spremaju, pripremaju, forsiraju, drogiraju (mislim figurativno jel :)), sutra možda više neće važiti. A događa se, stvarno, posvuda imamo zastarjele programe, u školama, kako osnovnim tako i srednjim (sjetimo se svi blaženih lektira iz '41 :D), bilo gimnazijama bilo strukovnim školama, na fakultetimam itd. No isto tako, kao uzrok ili posljedica svega, činjenica je da se danas mnoga zanimanja postepeno gase i postaju nepotrebna na tržištu rada. Come on let's face it, ko još danas želi za zidara ili tesara? Nažalost samo maleni broj klinaca...
Inspiracija za ovaj post bio je jedan online 'okrugli stol' pod nazivom Vještine iz budućnosti. Naime, tamo je prikazano istraživanje koje je proveo portal Moj posao u sklopu virtualnog sajma karijere. Istraživanjem je obuhvaćeno 300 ispitanika, a cilj je bio dobiti uvid u to koje vještine ispitanici smatraju zastarjelima, a koje će biti potrebne za poslove u budućnosti, koje osobine su potrebne kako bi se posao mogao odraditi uspješno, te je li ih obrazovni sustav dobro pripremio za rad ili su morali posegnuti za dodatnim edukacijama. Ispitanici zahvaćeni istraživanjem bile su u glavnom žene (68%), a preostali dio činili su muškarci (32%). Ispitanici su bili različitih dobnih skupina, 28% do 20 godina, potom 25% od 26-30g, te većina od 31-40g, pri čemu najveći dio ispitanika posjeduje visoku stručnu spremu.
Na prvo pitanje: Koje vještine smatraju zastarjelima, a koje su važne za poslove budućnosti ispitanici su odgovorili da zastarjelim vještinama smatraju: osnovno poznavanje rada na računalu, specijalizirane prodajne vještine, tehničke i strojarske vještine, timski rad, etc. S druge strane, vještinama budućnosti smatraju: rad na specijaliziranim informatičkim programima, programiranje, napredno poznavanje rada na računalu, data analitics, a tu su još i vođenje projekata, upravljanje stresom, prezentacijske vještine, komunikacijske, strateško planiranje, strani jezici, upravljanje konfliktima, i dr.
Navedene podatke možete vidjeti na gradu dolje. Crvenim slovima označene su vještine budućnosti, tamnosivim bezvremenske vještine, a svijetlo sivim zastarjele vještine.
Ovi odgovori možda daju jednu moguću sliku i viziju budućnosti, međutim, možda bi bilo točnije tvrditi da su to vještine koje su potrebne i popularne danas, a hoće li se one održati i budućnosti, u to ne možemo biti sigurni. I što sada? Aj' ti budi pametan… Prema ovom grafu svi bi se trebali baciti u informatiku i računarstvo, a stari moj ako mene pitaš, tenks, ali no tenks (brojevi i ja, nismo prijatelja dva :)). Ono što se trebamo pitati jest: prema kakvoj vrsti obrazovanja se trebamo okrenuti danas, a koja će nam olakšati budućnost u ovom svijetu koji se tooliko brzo mijenja. Toliko brzo da si danas šmrkavac koji sjedi pred kompom i mama ti pere gaće, a sutra si šmrkavac s titulom ministra, mama ti i dalje pere gaće jer sad si ipak ministar jel, a nisi naučio upalit vešmašinu jer ti je u nekom trenutku palo na pamet skopirat nečiji diplomski i postat doktor znanosti umjesto pozabavit se sa tim gumbićima.
Uglavnom, jedan od pokušaja postizanja tog cilja dala je Europska komisija postavljanjem Europskog kompetencijskog okvira gdje se navode tzv. transverzalne vještine koje bi trebale biti korisne svim građanima, u svim zanimanjima, a temelje se na ciljevima koji se ugrađuju u sve predmete u obrazovnom sustavu. U te vještine cjeloživotnog obrazovanja se ubrajaju: komuniciranje na materinjem jeziku, komuniciranje na stranom jeziku, matematička i prirodoslovna pismenost, digitalna kompetencija, umijeće organiziranja i uređivanja vlastitog učenja, međuljudska i građanska kompetencija, poduzetništvo, kulturna svijest i izražavanje (glazba, mediji, tjelesna kultura i očuvanje zdravlja, književnost, umjetnosti. Iz njih možemo vidjeti kako zapravo sadašnjost zahtijeva jedan multidisciplinarni pristup, kako znanju tako i prenošenju tog znanja, odnosno zahtijeva nove načine podučavanja i učenja.
U toj online raspravi se između ostaloga i spominje kako treba uzeti u obzir činjenicu i da je znanje danas postalo jako dostupno. Svako malo nam iskaču neke ponude za online tečajeve, xyz edukacije, pa sve do mogućnosti online studiranja na Harvardu od kuće etc. (da da moguće je, i navodno dobiješ pravu diplomu, Harvard diplomu, pa postaneš plavuša sa Harvarda ali od kuće haha, kaj nije zgodno? :D). Ta dostupnost i brzina obrazovanja mogle bi uznapredovati do te mjere da i ovo klasično studiranje postane 'zastarjelo'. Uz sve te 'alternativne' oblike obrazovanja, svi će faksirat od kuće, i mahat sa 2-3-14 diploma u ruci. I tako će propast sve studentske, menze, kafići, knjižnice, (...) blaah, već vidim da mi se ne sviđa ta budućnost.. Tko nije imao svoje tete u menzi da mu kuhaju svaki dan umjesto mame kad dođe kao brucoš u drugi grad sav pogubljen, jadan, gladan eeeh, pa to nije faksiranje!
Da se vratim još malo na istraživanje.. Drugo pitanje bilo je: koje su osobine zaposlenika zastarjele a koje su osobine budućnosti? Na grafu se može vidjeti da su ispitanici mahom navodili da su osobine budućnosti: inovativnost, kreativnost želja za učenjem, brzina izvršavanja zadataka, snalažljivost, fleksibilnost, smirenost, ambicioznost, pouzdanost. S druge strane, zastarjelim osobinama smatraju: društvenost, poštenje, timski rad, etičnost, ambicioznost, i dr.
I što ovdje reći? Ja bih rekla da su to sve su to nekako 'bezvremenske osobine' koje ne mogu i ne smiju zastarjeti. Svaka od njih omogućuje čovjeku prilagodbu na nove i nepoznate situacije.
Pred nekoliko godina sam na jednoj konferenciji čula rečenicu koja mi se urezala duboko u pamćenje: 'Danas školujemo djecu za zanimanja koja još ne postoje'. I to je takva istina, da ne može biti veća. Nemoguće je bolje opisati stvarnost.. Pa u tom kontekstu tvrdim, potrebno je razvijati sustav vještina koje će pojedincu osigurati da se ne izgubi i ne poludi u tom ludom svijetu koji se mijenja na svakodnevnoj bazi brzinom okidanja selfija i izlaska novih trendova na instaču i fejsu. Zato trebamo razvijati ličnosti koje će biti fleksibilne i prilagodljive na raznorazne nove situacije, osim razvijenog IQ-a imati dobro razvijene i socijalne vještine i emocionalnu inteligenciju (koju sam spominjala i u prošlom postu, i da, spominjat ću je opet pa ako još ne znaš što je, proguglaj dragi čitatelju :)), kao i želju za cjeloživotnim obrazovanje i usavršavanjem (i ta će se vrtiti često, ipak sam teta pedagogica :D ).
Za kraj, da zaokružimo cijelu ovu priču, jedna 'zgoda' s fejsa... Neki dan mi je izbacilo na naslovnici post sa neke žnj stranice gdje ljudi mogu pisat sve što im padne u tom trenutku na nešto što bi trebala bit pamet, na koji sam ostala blejati u ekran ko tele u šarena vrata, da oprostiš. Uglavnom, jedna cura je tamo izjavila 'kak ona misli da bi bilo baš super prodavat na nekoj online stranici korištene gaće' (da gaće, gaće gaće, one dolje mhm, rabljene dakle). Uz obrazloženje da ljudi isto tako kupuju svašta u šoping centrima i da ne znamo što s tim stvarima rade, i to je ful okej kao jer ona 'studira i želi svoje novac'. Jer da, studiraš i trebaš novac logično, svoj novac.. Ali pazi ovo, znači STUDIRAŠ, i kao jedini pametan način za zaraditi svoj novac, padne ti na 'žblj' (jer pamet nije), da bi mogla prodavat svoje gaće koje si nosala okolo.. (dalo bi se i o tome šta su još te gaće mogle doživjet putem ali ipak je ovo portal za mlade, pa ću kao bit pristojna). Super, čestitaj si. Ministre stari, ministre novi, ministre budući, ako ovo nije uzbuna za ulaganje u obrazovanje i obrazovni sustav, onda ne znam što jest! A vi nemojte naučit kako upalit vešmašinu, nego se svađajte kome će koji dio kolača,dok s druge strane vaša djeca, jadni studenti moraju smišljat alternativne (ako ništa drugo kreativne, moram priznat') načine za zgrnut koju kunu za ručak od 6,50 kn u menzi + ajde burek u 6 ujutro kad idu iz izlaska (i jogurt ofc, burek bez jogurta ko ministar bez novog mercedesa- nejde brate). I to je to, do sljedeće crticee….. nauči upalit vešmašinu ako još ne znaš, ili heklat, ili bilo šta drugo, samo nemoj prodavat nošene gaće na netu, pliz :)