NAPOMENA! Ova stranica koristi kolačiće i slične tehnologije.

Ukoliko ne promijenite postavke preglednika, prihvaćate kolačiće. Saznaj više

Prihvaćam

Uporaba kolačića

Kako bi ova web stranica radila pravilno, kako bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice, u svrhu poboljšavanja vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na vaše računalo spremiti malenu količinu informacija ( Cookies ) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu no prema regulacijama Europske unije od 25.03.2011. obvezni smo prije spremanja Cookie-a zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu Cookie-a. Blokiranjem cookie i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti Vam neće biti dostupne. 

Što je kolačić ?
Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internet preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama.

Kolačići mogu spremati širok pojas informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili e-mail adresa). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite - web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti Vaše postavke internet preglednika da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internet preglednika i slično.

Kako onemogućiti kolačiće ?
Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite web-preglednik koji koristite. • Chrome • Firefox • Internet Explorer 9 • Internet Explorer 7 i 8 • Opera (stranica na engleskom jeziku) • Safari (stranica na engleskom) Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama

Što su privremeni kolačići ?
Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internet preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju.

Što su stalni kolačići ?
Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja programa internet preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i lozinka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama.

Što su kolačići od prve strane ?
Kolačići od prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu.

Što su kolačići treće strane ?
Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje Interneta u marketinške svrhe.

Da li portalzamlade.info koristi kolačiće ?
Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo.

Kakve kolačiće koristi portalzamlade.info i zašto ?

  • Privremeni kolačići (Session cookies) - to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internet preglednik. Mi koristimo session cookies da omogućimo pristup sadržaju i omogućimo komentiranje (stvari koje morate učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na web stranicu).
  • Trajni kolačići (Persistent cookies) - ti obično imaju datum isteka daleko u budućnost i tako će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Mi koristimo trajne kolačiće za funkcionalnostima kao što su "Ostanite prijavljeni" tickbox, što korisnicima olakšava pristup kao registriranom korisniku. Mi također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati web stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna - ne vidimo individualne podatke korisnika.

Da li na web stranici ima kolačića treće strane ?
Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići nisu postavljeni od strane ove web stranice, ali neki služe za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Trenutno omogućujemo:

  • Mjerenje posjećenosti 
    portalzamlade.info koristi nekoliko servisa za mjerenje posjećenosti, to su: Google analytics, Gemius, Xiti. 
    Ako želite onemogućiti da vam navedeni servisi spremaju kolačiće, možete zabraniti za svaki servis na sljedećim linkovima:

 

Dodatne informacija oko isključivanja kolačića
Trenutno postoji nekoliko web stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise.

Više se možete informirati na sljedećim linkovima:

 

Blog

Haj! :)  (nisam mogla bolje, žao mi je dragi čitatelju, valjda dođe s praksom, bar se nadam)...

Ucitelji1

Prije svega da se kratko predstavim. Zovem se Iva, studentica sam 5. godine pedagogije na Filozofskom fakultetu u Rijeci (i to sretna studentica!), još uvijek „friška“ volonterka u Centru Centar za mlade a inače vječito nemirna duša, pa stoga i ove prazničke dane ne provodim doma u fotelji, već eto osim volontiranja u Udruzi Carpe Diem sad i piskaram za web stranicu Portala za mlade. Hmmm što još reći o sebi? Nemam pojma, radije bih o svrsi, misiji i viziji ovog mog piskaranja :)

ucitelji

Dakle, ovaj blog predviđen je za pisanje osobnih doživljaja i iskustava mladih, na sve moguće njima zanimljive teme. Tako se tu može pronaći ponešto nečijim ostvarenim snovima i ciljevima, raznorazna iskustava boravka u stranim nam zemljama, osobnih doživljaja volonterstva, kao i crtica iz privatnih života naših volontera. Međutim, ja ne bih o svom „private life-u“ (jer to nije za blog nego za sapunicu), nego sam svoje piskaranje odlučila posvetiti temama iz obrazovanja (znaaam, znam, zvuči dosadno, ali neće bit, za ozbač, samo pliz nemoj odmah kliknuti ovaj X u gornjem desnom uglu nego pročitaj do kraja, barem ovaj post. Tenks – ali ne tenks ako si zatvorio stranicu! :))

Kao što rekoh ovo je blog za iznošenje personalna iskustva, a moja trenutna iskustva još uvijek su najvećim dijelom vezana za studiranje (hvala Bolonji za ovu 5. godinu faksa, ionako ove posljednje 4 mogu opisati u 3 riječi: prohujalo s vihorom (tužni uzdah). Dakle, kao studentica pedagogije, sve ove slavne 4 godine studiranja vrlo često su me predavanja na faksu ljutila… Ali ne zato jer su bila dosadna, ili zato jer su profesori bili loši, nego upravo suprotno. Na svakom drugom predavanju na kojem smo se dotakli nekih pametnih pitanja i ušli o rasprave vezane za obrazovanje, na kraju smo ostali ljuti, frustrirani i iznervirani našim obrazovnim sustavom i njegovim funkcioniranjem na svim razinama (kad kažem „mi“ svoje drage kolege i svoju malenkost). Da ne kažem koliko puta smo prozivali glavne i odgovorne na x i y funkciji i vikali da ne možemo razumjeti kako oni ne vide ono što je zdravom oku vidljivo. A tek kad smo shvatili da ih vid služi potpuno dobro (i to na oba oka), no oni su odlučili zažmiriti, dok bi im s druge strane te iste oči narasle kada bi zašuškala lova koja putuje u njihov džep… E, tu je nastao kaos! Pa bi onda ponudili xy na n-tu rješenja tih istih pitanja i problema, ali bi nam naši dragi profesori rekli „nejde to baš samo tako dragi moji“, tu je administrativna, pravna, politička, ova, ona, lijeva, desna zapreka,… I tako na kraju ostaneš sjedit ko pokisla kokoš i pitaš se zašto sam tu, kuda idem i jel to ima smisla? Ali ima, uvijek ima. Možda nećeš uspjet baš okrenut svijet naglavačke, ali ako natjeraš barem 2-3 glave da misle već si napravio posao. Kad kažem misle, mislim na „misle“- kao kritički promišlju o važnim stvarima; a ne „misle“ na pivu i pljugu poslije škole i hoće doma prvo upalit laptop ili i-pad ili obrnuto i kak' će prodat starcima priču da uče a zapravo će se dopisivat sa Zarom iz 6.a (reko da nisu uvijek Maja i Marko, kad smo već u naprednom dobu, kao). Uglavnom, već sad tu ima 17 mogućih podtema za pisanje i raspravu ali ostavit ću to za neke druge dana.

ucitelji5

Obzirom na to da je danas 5. listopad Svjetski dan učitelja, odlučila sam svoj prvi post posvetiti upravo njima. Naime, osim što neizmjerno cijenim tu profesiju (da, da, i unatoč i usprkos raznoraznim traumama iz vlastitog školovanja), dodatno me inspirirao današnji članak u Jutarnjem listi koji donosi pismo jedne učiteljice. (Baj d'vej, da odmah na početku raščistimo: pedagog nije teta učiteljica, ni teta u vrtiću- iako smo već u poodmaklim godinama 21. stoljeća mnoge to još uvijek zbunjuje, ali o tome možda neki drugi put).

Već neko vrijeme, točnije nekoliko godina, borim se s prihvaćanjem činjenice da sposobnosti mojih đaka opadaju iz generacije u generaciju, da raste ravnodušnost, nezainteresiranost, otupjelost. Koncentracija se mjeri sekundama, interes svodi na dvije-tri, i to obično površan. Naravno, govorim o prosjeku i znam da ima sjajnih izuzetaka, ali znam i da ih je iz godine u godinu sve manje…. Više nije potrebno da prođe pet do šest godina da bi se primijetila razlika. Sada je opipljiva i strašna.

Dio je to članka i njegov glavni smisao, odnosno tema. Jedna učiteljica iz susjedne nam države Srbije se odlučila javno progovoriti o „fenomenu“ sa kojim se susreću mnogi njezini kolege, na svim razinama školstva. I, šta je bilo? Naravno, popljuvala ju masa bijesnih roditelja. U nastavku samo neki od komentara (ekavica nije jer prisutna jer mi u podlozi svira Ceca nego jer očito Jutarnji list prate i naši susjedi, i hvala im na tome! Zanemari i pravopisne greške u komentarima, tenks!): 

  • Uciteljica imala los dan ,depresiju , da nije pametnija pa na djecu se okomila , djeca nisu glupa i gluplja, nego ucitelji nezainteresovani da uvide sta djeca mogu i znaju (D.N.S.)
  • Neka mi netko pojasni kako ce djete biti zainteresirano za skolu i ucenje kada ima ucitelja koji doslovno vristi cijeli dan...koji nikada ne uputi lijepu rijec...i na kraju dana da hrpu zadace...to je skolstvo i ucenje....bravo (E.P.)
  • Gluposti-a zašto onda osvajaju međunarodna priznanja-dakle i svijet je zombi svijet?! (S.A.)

Osvrnut ću se kratko na to. Dakle ovi ogorčeni roditelji, osim „konstruktivnih“ komentara i mišljenja, valjda od previše bavljenja svojom djecom nisu stigli promisliti da se njihova osobna iskustva iz školovanja njihove djece (E.P. jako mi je žao ako netko viče svaki dan na vaše dijete, ali…) nisu relevantna da ih se preslika na cijeli obrazovni sustav i državu Hrvatsku i bivšu Jugoslaviju (jer mi to volimo tako). Da, ima loših učitelja, koji viču, kasne na sat, koji su neodgovorni, neoprezni, negdje vjerojatno još zveckaju i ravnalima i mlate antenom po razredu, ali isto tako postoje i njima potpune suprotnosti. Isto kako pola državnih službenika svaki dan pije kavu 3 sata na gradskoj „špici“ pa sljedeća 2 sata „aplouda“ selfije s te kave jer je kolegica baš jučer napravila super nove nokte koji se slažu uz boju ruža i sve to se vidi iz priloženog „dakfejsa“ koji su nabacile samo za nas, i vas ofc. Ali isto tako postoji druga polovica tih istih službenika koja radi i „poteže“ za ove koji špiciraju i piju kave. I tako je to svugdje, u zdravstvu, politici (dobro tu bi se još možda dalo o ovim omjerima), kulturi, etc. Jer to je jednostavno tako, svugdje ima dobrih, manje dobrih i loših radnika, uvijek bilo i uvijek će biti.

Nego, da se vratim na učitelje i učiteljice, profesore i profesorice. Na sreću, pored ovih „crvenih kartona“ ima i mnogo pozitivnih komentara, i mnogo onih koji sa s dotičnom učiteljicom (nažalost) i slažu. 

  • Prije nisi smio zucnut na školskom satu već si dobio od učitelja ravnalom po prstima. Uz roditeljski autoritet, na drugom mjestu je bio učiteljski/profesorski autoritet. I gle čuda uz to što smo dobili ravnalom po prstima i završili u kutu tijekom školskog sata, a poslije tog roditeljske govorancije tipa Fidel Castro, ipak smo odrasli u normalne ljude sa stavom. Danas djeca mobitel u ruke učiteljicu pošalju u pm kad im uzme mobitel još roditelji grakću na učiteljicu jer je uzela mobitel. I onda čovjek odraste u 17 godišnjaka koji nema nikakav stav o ničemu, i kojemu je glavna fora napit se u parkiću. Čudna neka vremena došla. (D.M.)
  • Jako ih se mazi i pazi, ne smijete povrijediti njihove nježne dušice...ali zato mogu nastavnicima psovati na satu, nazivati ih pogrdnim imenima. Ako ste malo stroži i zahtjevniji započne pobuna, roditelji dolaze u školu...zato mnogi nastavnici puštaju da sve voda nosi jer žele jednostavno sačuvati svoja radna mjesta. Ja sam i sama radila u školama pa znam. Ocjene su često prenapuhane i nerealne zbog pritisaka pa i prijetnji...Ta djeca sama sebi rade loše jer izlaze nespremni ne samo za daljnje školovanje, nego i za život općenito. (D.B)
  • ..biti nezainteresiran ne znaci biti glupav... Problem nije u intelektu današnje djece već u odgoju... (J.K)

A i u njim ima puno istine.. Ne, nisam za lupanje ravnalom i tjeranje u kut, ali „let's face it“ današnja djeca odrastaju pod staklenim zvonima i njihovi roditelji ih toliko vole da su ih zaboravili upoznati. Pa ne znaju da je njihovo dijete sposobno učiti ovo ili ono, „jer oni ih nisu tako odgajali“. – i tu dolazimo do druge XXL teme (mislim velike jel), a to je odgoj. Kako i koliko roditelji danas odgajaju djecu to je priča za sebe, a tu mi često padne na pamet jedna (malo prilagođena) uzrečica- roditelj nije biti lako, ali (na nesreću) danas roditeljem postaje svako.. Uglavnom, onda ti isti ljuti roditelji dođu u školu i prijete tužbama, skandalima u novinama, javnim prosvjedima i slično, a učitelj u većini slučajeva ni kriv ni dužan- što bi se reklo, završi na vijećima, raspravama a danas nerijetko i sudu. Od kud to meni? Iz novinskih članaka nije, takve i slične primjere mogla sam vidjeti tijekom svojih praksi i volontiranja u našim školama. ALI! Postoje isto tako divni, krasni roditelji posvećeni svojoj djeci i njihovoj sreći i uspjehu, naravno.

Ucitelji3

Nego, da pustim roditelje na miru, imaju i oni pravo na svoje mišljenje iz svojih opanaka, kakva god ta mišljenja bila. Vratit ću se kratko na riječi učiteljice iz uvoda... Da „sposobnosti đaka opadaju iz generacije u generaciju“ može biti točno, ali to ne znači da ne pada njihov IQ, već samo da se te sposobnosti mijenjaju. Danas je poznato da postoje različite vrste inteligencija (samo Gardner ih je naveo 7: verbalna, logička i matematička, prostorna, glazbena, etc. googlaj :)). Pa se vjerojatno samo radi o tome da se danas neke druge sposobnosti (ili inteligencije) kod naše djece razvijaju, a potpuno su različite od onih koje su se mogle razvijat u okolini bez toliko moderne tehnologije i svijetu gdje vas nisu bombardirali sa milijardom na kvadrat informacija u dvije milisekunde. I nikako mi nije jasno zašto se današnji roditelji toliko protiv toga bune, kad unatoč tome što je to loše (ili dobro), jednostavno je tako. I jedino što možemo napraviti je tome se prilagoditi. Ne bojkotirati i pljuvati modernu znanost i tehnologiju, već neprestano razmišljati o tome kako možemo iskoristiti njezine prednosti. Treba razumjeti i to da učitelji nisu u svoje doba studiranja bili osposobljeni za rad u ovakvim okolnostima, niti sa djecom ovog „modernog doba“. Isto kako nije isto roditelju odgajati dijete sada i pred 10 godina. Zato je danas neizbježno cjeloživotno učenje i obrazovanje, što u ovom kontekstu školstva znači stručna usavršavanja učitelja i profesora, za što, pogodite? Škola nema novaca, ministar zatvorio vreću. I šta sad? Svi znamo da treba, znaju i oni sami da im treba, najbolje znaju koja znanja, vještine i kompetencije su im nužne i potrebne, i što žele naučiti, ali nemaju uvijek prilike. I da, mogli bi sada početi pljuvati sustav, ministre, politike, državu, rat, izbjeglice i sve koji nam se nađu na putu, ali ja neću. Idem radije svog malog 3-godišnjeg nećaka naučit razliku između žira i kestena, u šumi, ne na I-padu (valjda onda ja ne spadam u ovu „djecu modernog doba“).

Za kraj, postoji jedna inteligencija koja je vrlo važna za svu djecu, učitelje ali i svih nas, a to je takozvana „emocionalna inteligencija“. O njoj je puno pisao autor Goleman a sigurna sam da ima i prilično informacija i na netu pa škicnite, a koja je (barem prema mom skromnom mišljenju) danas ključna kako bi se svi skupa mogli izboriti sa izazovima koje nose ova nova, podosta luda vremena. Jedna od vještina unutar te inteligencije je i „sposobnost stavljanja u tuđe cipele“, ili takozvana „empatija“. Pa ajmo se svi skupa malo izut i zamijenit plesne cipelice, i nastavnici i roditelji, i ti dragi čitatelju, i pokušat bolje razumjet jedni druge, i treće. A ako ne razumjet, onda barem prihvatiti i poštovati to što smo različiti.

I za kraj kraj, svim učiteljima, učiteljicama, nastavnicima, nastavnicama, profesoricama i profesorima želim sretan njihov dan! Puuuuno strpljenja, rada i truda, jer može na bolje samo ako ne odustanemo! I unatoč lošim političarima, palim reformama, pretrpanim programima, (…) ne zaboravite:
„Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.”

I to je sad fakat kraj, kraj, kraj mog prvog posta. Znam da je dugačak ko Sveto pismo, al to sam ja. Valjda nije baš jako jako loše, nadam se da se i dalje čitamo! :)

ucitelji4