“Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci osnovan je 1955. godine i u proteklih je šest desetljeća izrastao u visokoškolsku i znanstvenu ustanovu zavidnog ugleda u Hrvatskoj i u inozemstvu, od višestruke važnosti za ovu regiju kao i za cijelu našu Domovinu. Na Medicinskom fakultetu se usporedno obavlja i razvija obrazovna, stručna i znanstveno-istraživačka aktivnost. S ponosom možemo istaknuti kako naši studenti tijekom studija stječu integrirano predmetno znanje, vještine i kompetencije za svoju buduću radnu aktivnost, sposobnost samostalne i kritičke procjene znanja, rješavanja specifičnih pitanja, bavljenja razvojnim i znanstvenim radom, uz poštivanje visokih etičkih standarda. Osim zbog kvalitete obrazovnog procesa i ugodnog okruženja za učenje, studiranje u Rijeci predstavlja zadovoljstvo zbog brojnih sportskih i društvenih aktivosti studentske organizacije kao i zbog ugodnog mediteranskog i srednjeevropskog okruženja koje nudi naš grad. Stoga Vas pozivam da posjetite naš Fakultet, upoznate se s mogućnostima koje nudimo, te da za studiranje izaberete neki od naših studijskih programa. Isto tako poziv upućujem i svima koji su zainteresirani za uspostavu zajedničke suradnje na nekom od znanstveno-istraživačkih ili tehnoloških projekata koji se provode na našem Fakutetu”, rekao je dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Tomislav Rukavina.
Mijenja li se priča iz perspektive studenta? Postoji jedan način da saznamo, tako da pitamo!
Tin je već pri upisu srednje škole osjetio svoj poziv, ali njegov put je tek počeo. U tri godine studija njegova ljubav prema kirurgiji samo je intenzivnija, a uz natrpan raspored studenta medicine s nekoliko kolega pokrenuo je i projekt KosaRi. Ovaj ambiciozan i uspješan student nakon završene strukovne srednje škole mučio je muku s pripremom Državne mature. Međutim, njegov trud i odricanja osigurala su mu upis na studij medicine i pomaknula ga korak bliže cilju.
Tin s kolegama mladim kirurzima, Klinika za kirurgiju lica, čeljusti i usta, KB Dubrava (Zagreb)
1) Bok! Reci nam nešto o sebi.
Bok! Moje ime je Tin Vučković, student sam treće godine medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Nekada davno, dok sam u Karlovcu boravio duže od jednog vikenda mjesečno, bavio sam se fotografijom, filmom i organizacijom evenata, najviše kroz Udrugu Izvan fokusa. Srednju sam školu, očito, završio u Karlovcu. Suprotno pretpostavkama, nisam išao u gimnaziju! Završio sam Medicinsku školu u Karlovcu, petogodišnji smjer medicinskih sestara/tehničara. S obzirom da sam jedva na pola faksa, tehnički sam više medicinska sestra nego doktor.
2) Zašto si odabrao studirati medicinu?
Već pri upisima u srednju školu osjetio sam potrebu da se okrenem nečemu medicinskom. Tada mi nije bilo jasno kakav je to osjećaj, ali danas bi to nazvao onim osjećajem “poziva” kojeg doktori imaju i slijede na svom putu. Mi i svećenici. Medicina zaista bira tebe, a ne ti nju, pa tako još uvijek nisam susreo osobu na faksu koja nije osjetila nešto slično tome, neki intrinzični nagon da izaberu upravo medicinu. Kako sam se kroz srednju školu formirao kao osoba i kao „medicinar“ te kako sam se sve više upoznavao s aspektima medicine, vrlo brzo sam shvatio da je moj poziv kirurgija. I upravo kirugija je razlog što sam upisao medicinu. Volio bih reći nešto tipa „volim pomagati drugima i zato želim biti doktor“, ali mislim da je to izlizana filmska floskula i da će to reći oni koji ni sami ne znaju što rade ovdje. Ne smatram se iznadprosječno humanom ili altruističnom osobom, jednostavno sam oduvijek htio biti kirurg i vježbati tu umjetnost, a pomaganje drugima je onda nusprodukt moje ljubavi prema kirurgiji. Ta zaluđenost kirurgijom nije prestala ni dan danas, 6 godina otkako sam pogledao svoju prvu operaciju. Dapače, sazrijela je i poprimila oblik maksilofacijalne kirurgije – grana kirurgije koja se bavi zbrinjavanjem trauma lica, glave i vrata, onkološkim liječenjem karcinoma glave i vrata, kao i rekonstrukcijom i povratkom funkcionalnosti oštećenim organima glave i/ili vrata nakon sanacije traume ili odstranjenja tumora. Volim vjerovati da je to ono što me čeka nakon fakulteta, međutim, svaka kirurgija je kirurgija!
Tin s kolegicom Sarom Varljen u posjeti djevojčici koja je dobila njihovu prvu periku
3) Živiš li u Rijeci ili putuješ? Je li ti bilo teško pronaći smještaj?
Naravno, živim u Rijeci. Kada sam tražio smještaj, studentski domovi (koliko god je studentski dom na Trsatu predivan) za mene nisu bili opcija. Jednostavno volim svoj mir, a definicija mira je za mene takva da druga osoba nije stalno 50cm od tebe, 24/7. Tako da sam tražio stan, koji sam lako i pronašao, ali skupo i platio jer se u Rijeci stanovi uglavnom traže preko agencija, čija mi je uloga i provizija za „uslugu“ jednako jasna kao i nuklearna fizika.
4) Koja je najbolja stvar u vezi tvog faksa?
MedRi prima 125 studenata godišnje. To pak znači da je zbog relativno malog broja studenata, osjećaj na faksu poprilično prijateljski, moglo bi se reći i obiteljski. Atmosfera je izuzetno opuštena, a tome pridonosi i dobar dio profesora i nastavnika na fakultetu. Uz to, studiranje na MedRi zaista nije samo knjiga, već ti se otvori jedan totalno novi svijet mogućnosti – projekata, druženja, partya, razmjena, putovanja, što god ti padne napamet.
5) Jesi li zadovoljan studijem? Kojim aspektom studiranja posebno?
Studijem sam, barem do sada, zadovoljan. Posebno sam zadovoljan pristupačnošću profesora i drugih studenata, što nemjerljivo olakšava studiranje.
Fotografija s prvog hrvatskog Simpozija Globalne Kirurgije u organizaciji Incision Croatia
6) Kojim aspektom baš i nisi?
Osobno nisam tip koji može pohraniti brdo informacija u glavu, niti vidim smisao toga, a pretklinički dio studija je upravo takav. Zbog toga mi je često teško, jer nisam štreber. To je ono što mi se ne sviđa, ta prepuštenost samome sebi da godišnje naučiš 3-4 knjige od nekoliko stotina, vrlo često preko tisuću stranica s informacijama koje na kraju, barem u mojoj glavi, ostanu kao kaša, pa od šume ne vidiš drvo.
7) Što radiš kada ne učiš? Imaš li dovoljno slobodnog vremena?
Uči se uglavnom non stop. Mislim da ljudi na drugim fakultetima ili prije fakulteta ni ne razumiju opseg ovoga što sad govorim – uči se non stop! To zaista znači od kada se ujutro probudiš pa dok navečer ne legneš u krevet, sutra opet i tako tjednima. Tako je barem u vrijeme ispitnih rokova. A na kraju balade, lako se desi da i onda padneš ispit ili kolokvij. Međutim, slobodnog vremena uvijek ima, a na tebi je kako ćeš ga iskoristiti. Svoje sam slobodno vrijeme nekako najviše koristio za projekte, od kojih je najistaknutiji KosaRi, projekt kojeg sam s kolegicom Sarom Varljen i malom ekipicom od 10ak ljudi pokrenuo prije dvije godine, a bavi se prikupljanjem sredstava i izradom perika za djecu koja su oboljela od autoimunih i zloćudnih bolesti, zbog kojih su izgubili kosu. Projekt je doživio vrhunac prošle godine, a sada je u maloj pauzi. Ali, KosaRi je sam jedan mali dio ogromnih stvari i mogućnosti koje se odvijaju na faksu i u Rijeci, previše za jedan kratki intervju.
"Restorani su bolji u Opatiji pa evo moje majke i mene u Opatiji!”
8) Kako si učenik može povećati šanse da upadne na studij medicine?
Kada dolaziš iz strukovne škole kao što je medicinska škola, koja te nikako ne priprema za Državnu maturu, upis na fakultet izgleda kao nepremostiva planina. Da se razumijemo, planina zaista i je, samo nije nepremostiva. Kada sam završio pet godina srednje škole, uzeo sam jednu godinu pauze, u kojoj sam trebao samoga sebe naučiti dovoljno fizike, kemije i biologije da budem konkurentan gimnazijalcima. U tome sam na kraju uspio, ali uz velika odricanja i puno potrošene love. Povećati si šanse možeš jedino luđačim učenjem i posvećenosti cilju, ništa drugo. I naravno, upisati pripreme.
9) Što općenito rade ljudi tvoje struke nakon fakulteta i koji su tvoji planovi?
Ljudi moje struke općenito budu doktori. Neki odmah traže i dobiju specijalizaciju, neki rade u vanbolničkoj hitnoj, neki po ambulantama. Put prema liječniku zapravo počinje tek nakon faksa. A svoje planove sam čini mi se detaljno obrazložio u drugom pitanju ☺
10) Planiraš li se nakon studija vratiti u Karlovac?
Tko zna, možda se vratim otkuda sam i došao. ☺
Volim si ostavljati otvorene opcije.
Ekipa KosaRi na edukativnoj radionici za djecu
Ukoliko imaš ikakvih pitanja za Tina, možeš mu se obratiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Želiš podijeliti svoje iskustvo studiranja? Javi nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.